Ljeti češće boravimo u prirodi, a naravno da smo onda i izloženiji krpeljima. Iako mnogi misle da se oni uglavnom pojavljuju u proljeće i da visoke temperature ujedno znače da smo od njih zaštićeni, to nije tako. Voditelj Laboratorija za prazitologiju Hrvatskog veterinarskog instituta dr.sc. Relja Beck otkrio nam je kako načelno sezona krpelja ne postoji i da sve ovisi o vrstama i regiji u kojoj se oni nalaze.

No, važno je ne širiti paniku, ali uvijek je dobro biti oprezan i pregledati se nakon svakog boravka u prirodi. U razgovoru s cijenjenim stručnjakom doznajemo koliko vrsta krpelji postoji u Hrvatskoj, o čemu ovisi njihova rasprostranjenost i kada trebamo potražiti liječničku, odnosno veterinarsku pomoć.

Postoji li doista sezona krpelja?

To su zapravo urbane legende da postoji sezona krpelja. Sezona je njima odavno počela i sve zapravo ovisi o vrsti krpelja i regiji Hrvatske. Oni su aktivni cijele godine. No postoji vrijeme veće aktivnosti krpelja. Kada govorimo o „klasičnoj“ sezoni, tada se podrazumijeva proljeće i jesen, odnosno kasno ljeto i aktivnost šumskog krpelja, Ixodes ricinus. Svjedoci smo klimatskih promjena koje imaju naposredan učinak na ubrzavanje razvojnih ciklusa krpelja i promjene u njihovoj aktivnosti.

Jesu li svi krpelji opasni za ljude i životinje?

Nisu sve vrste opasne. Općenito, što se tiče prenošenja bolesti, krpelji su puno opasniji za životinje nego u pravilu za ljude, a za ljude je tu kod nas najopasniji šumski krpelj (Ixodes ricinus), on prenosi razne bolesti od različitih izročnika koji su kod nas poprilično zapostavljeni, osim dvije poznatije bolesti krpeljni encefalitis i lajmska bolesti. Dok recimo krpelji koji obitavaju na moru, oni prenose mediteransku pjegavu groznicu.

U Hrvatskoj imamo dokazanih 27 vrsta krpelji i ne prenose svi bolesti u svim okruženjima. Do sada je u Hrvatskoj dokazano oko dvadesetak uzročnika (virusa, bakterija, rikecija i parazita) opasnih za ljudsko zdravlje. Zanimljiv je podatak da je prvi slučaj humane babezioze u svijetu dokazan 1957 u Hrvatskoj.

Ženka krpelja Ixodes ricinus (prenosi virus krpeljnog encafilitisa i uzročnika borelioze- Borrelia burgdorferi s.l.)

Postoji li neko posebno vrijeme koje pogoduje krpelji?

Opet ovisi o vrsti. Recimo neke vrste krpelja koji obitavaju u Dalmaciji ne vole vlažnost i njih ima samo južnije od Dinare. Te vrste vole suho i vruće vrijeme, dok drugim vrstama pogoduju vlažniji uvjeti, no opet ne prevlažni. Postoji čak i jedna skupina krpelji koja parazitira u životinja koje obitavaju u rupama, a koja svejedno može doći do ljudi i oni su aktivni čitave godine.

Svjedoci smo i promjena u distribuciji pojedinih vrsta, tako neke „dalmatinske“ vrste možemo pronaći i u kontinentalnim djelovima Hrvatske dok druge osvajaju kreću prema većim nadmorskim visinima.

Gdje posebno moramo obratiti pozornost na krpelje?

Primjerice, Dermacentor reticulatus obitava na livadama, ne u šumama, a ove druge vrste poput Ixodes ricinus su često uz rubove šuma i u šumama. Bitno je za znati kako su sva područja koja nisu uređena, idealna za krpelje, čak i dvorišta u gradovima poput Zagreba i vrtovi iza kuća koji nisu uređeni. Zato se i nazivaju krpelji šikare. Neke ćete naći i na kamenju, a neke i u stanovima, njima ne treba prirodni okoliš.

Možemo li nekako prevenirati i zaštititi kako sebe, tako i svoje ljubimce?

Za životinje postoje brojni preparati i jedni imaju repelentni učinak, dakle odbijaju krpelje, a drugi se baziraju na tome da krpelj ubode životinju i onda unese u sebe lijek koji ga ubije prije nego li on prenese uzročnike bolesti u životinje. Kombinacija ovoga je zapravo idealna. I naravno pregledati ljubimca nakon šetnje.

Kod ljudi, potrebno se pregledati i skinuti krpelja što je prije moguće. Postoje preparati kod kojih se može zaštititi odjeća, a s drugima se može našpricati koža. U pravilo, bitno je dobro se pregledati, otuširati i skinuti vidljive krpelje. Važno je da vam netko pregleda leđa, da pregledate pupak, pazuhe, uši, rubovi kože, ali i odjeću.

Ključno je ne stvarati paniku i još ključnije, ne mazati krpelje uljima, petrolejem, lakovima i slično. Za sve to postoje pincete i oprema za vađenje krpelja. Treba pincetom ići što bliže rilcu i vaditi krpelja van iz tijela. Ukoliko zaostane hitinsko rilce može se razviti lokalna upala, no nema mjesta panici. Bitno je za naglasiti da su ličinke i nimfne znatno manje od odraslih oblika i da ih teže učiti na tijelu.

Rilce kojim reže i zabija se u kožu

Koji su neki prvi znakovi kod životinja i ljudi kada bismo se trebali obratiti veterinaru, odnosno liječniku?

Životinje postaju apatične, imaju visoku temperaturu, dakle vlasnici će prvotno primijetiti neobično ponašanje životinja. To je indikator da se posjeti veterinar.

Kod ljudi, ako se radi o krpeljnom encefalitisu, prvi su znakovi glavobolje i temperatura, a ako je riječ o lajmskoj bolesti prvi je pokazatelj to što se oko uboda krpelja pojavi crvenilo i koncentrični krugovi u sastavu crveno/bijelo/crveno i oni se šire. Samo blago crvenilo nije uzrok za paniku, to može biti samo reakcija organizma na ubod krpelja.

Postoje li neki službeni podatci o količini krpelja u Hrvatskoj i o čemu to ovisi?

Mi u Laboratoriju za parazitologiju radimo različita istraživanja krpelja i patogena koje prenosu, ali doista sve ovisi o lokacijama i vrstama krpelja.. Trenutno se Dermacentor reticulatus širi i postaje sve dominantniji. Brojnost i intenzitet pojave krpelja na nekom području ovisi o tome koliko na tom području ima divljih životinja, malih glodavaca i drugih životinja ključnih za njihov razvoj. Dakle, što je više divljih životinja, to ima više krpelja jer imaju više hrane. Također smo otkrili i „tropske“ uzročnike tako da se broj patogena opasnih za ljude te domaće životinje i kućne ljubimce stalno povečava.

Dermacentor reticulatis u potrazi za hranom