Kako piše Science Alert, iz ekoloških udruga dolaze oštri prosvjedi, a niti zemlje na obalama Tihog ocena nisu oduševljene s postupkom Japana. Kina oštro komentira kako Tihi ocean nije japanska kanalizacija, a iz Greenpeacea tvrde da je tehnologija kojom se navodno uklanjaju radioaktivne tvari daleko od učinkovite i pouzdane. Donosimo najčešća pitanja i objašnjenja vezano uz postupak koji, prema nekima, može uzrokovati pravu ekološku katastrofu.

Zašto baš u Tihi ocean?

Svaki dan se u Fukushimi skupi oko 100.000 litara (26.500 galona) kontaminirane vode: one koja hladi oštećene reaktore elektrane, ali i podzemne vode i kišnice koje prodiru u spremnike. Trenutno je u spremnicima na obali pohranjeno oko 1,34 milijuna tona – što je ekvivalentno gotovo 540 olimpijskih bazena. Kako, prema izvješću japanskih vlasti, ondje više nema mjesta za skladištenje, 2021. godine je odlučeno da se otpadne vode, i to 500 000 litara dnevno, kroz cijev dužine jedan kilometar, ispuštaju u more.

Kako se tretira otpadna voda?

Iz elektrane TEPCO tvrde da su posebnim sustavom filtriranja, ALPS-om, uklonili sve radioaktivne elemente osim tricija, uključujući cezij i stroncij.Također, razrijedili su vodu kako bi smanjili razinu radioaktivnosti na 1500 bekerela po litri (Bq/L), što je čak puno niže, kako tvrde, od nacionalnog sigurnosnog standarda od 60.000 Bq/L.

Koliko je to sigurno?

Tony Hooker, nuklearni stručnjak sa Sveučilišta u Adelaidei, izjavio je medijima kako je razina tricija znatno ispod granične vrijednosti Svjetske zdravstvene organizacije za vodu za piće, koja iznosi 10.000 Bq/L. “Tricij se redovito oslobađa iz nuklearnih energetskih postrojenja u vodenim tokovima diljem svijeta”, rekao je Hooker.

“Desetljećima nisu zabilježeni štetni okolišni ili zdravstveni učinci”, dodao je. Međunarodna agencija za atomsku energiju Ujedinjenih naroda (IAEA) također smatra da puštanje zadovoljava međunarodne standarde i “neće prouzročiti nikakvu štetu okolišu”.

No ne slažu se svi s tim

Iz Greenpeacea su u utorak rekli da tehnologija, koja se koristi za filtriranje vode, nije zadovoljavajuća i da je IAEA “potpuno zanemarila visoko radioaktivno gorivo koje se svakodnevno nastavlja topiti i zagađivati podzemne vode”. Smatraju da bi puštanje radioaktivnih voda u more moglo loše utjecati na cijeli planet i prouzročiti ekološku katastrofu.

Najviše se ovome protivi Kina koja je optužila Japan da tretira Tihi ocean kao “kanalizaciju”. Peking je u srpnju zabranio uvoz hrane iz 10 japanskih pokrajina i uveo stroge testove radijacije na hranu. Iako se vlasti u Seulu nisu usprotivile, mnogi su Južnokorejci zabrinuti i protestiraju na ulicama.

Puštanje otpadnih voda trajatt će desetljećima, a niti u Japanu se svi ne slažu s tim, a najviše se protive iz ribarske industrije koja se boji da će izvoz ribe biti u padu jer će potrošači i vlade izbjegavati japansku morsku hranu.

Mjesecima “educirali” japansku javnost

Vlasti su mjesecima pokušavale uvjeriti skeptike u Japanu šireći promo materijale po svim medijima u kojima su objašnjavali da puštanje otpadnih voda neće utjecati na okoliš niti na zdravlje ljudi.

No mnogo je zahtjevniji zadatak uklanjanje radioaktivnog otpada i visoko opasnog nuklearnog goriva iz tri reaktora koji su doživjeli pregrijavanje 2011. godine. TEPCO planira koristiti robote za uklanjanje goriva, ali mnogi strahuju da su razine zračenja toliko visoke da bi mogle onesposobiti i strojeve kojima se upravlja iz daljine. Cijela priča rješavanja radioaktivnog otpada iz Fukushime trajat će 30 do 40 godina i koštat će 55 milijardi dolara.