Danas, stotine pasa živi u području oko mjesta katastrofe u Černobilu, poznatom još kao zabranjena zona, lutaju napuštenim gradom Pripjatom i spavaju na visokokontaminiranoj željezničkoj postaji Semikhod.
Ipak, bez obzira na izloženost kontinuiranom radijacijskom zračenju unatrag 37 godina, populacija ovih pasa nekako se održala. Družili su se s ekipama za čišćenje Černobila, a hranili su ih radnici elektrane koji su ostali na tome području.
Psi lutalice s černobilskog područja zainteresirali su i znanstvenike jer predstavljaju uzorak na kojem se jasno mogu vidjeti posljedice dugoročnoga i kontinuiranoga radioaktivnog zračenja te kako ono utječe na ekosustav. No, kako su objasnili u studiji objavljenoj u časopisu Science Advances, znanstvenici smatraju da je izlaganje zračenju, koje i dalje emitira Černobil desetljećima nakon nuklearne katastrofe 1986. godine, možda ipak temeljito promijenilo genetiku populacije ovih pasa. Nadalje, zaključili su i da se genetika pasa, koji su bili izloženi različitim razinama zračenja, također se međusobno razlikuje.
Uspjeli su preživjeti katastrofu
Psi koji i dalje žive oko zabranjene zone vjerojatno su potomci kućnih ljubimaca koji su ostavljeni nakon što su stanovnici oko nuklearne elektrane u Černobilurbi u žu pobjegli iz regije, ostavljajući za sobom svoja imanja, uključujući svoje četveronožne prijatelje, objasnio je Tim Mousseau, profesor bioloških znanosti na Sveučilištu Južna Karolina, za ABC News. Radioaktivno zagađenje devastiralo je populacije divljih životinja u regiji, ali neke su preživjele i nastavilese razmnožavati.
Između 2017. i 2019. godine istraživači su koristili sačuvane uzorke krvi prikupljene s više od 300 pasa na lokacijama s različitim razinama kontaminacije u sklopu inicijative “Černobilski pas” koja pruža veterinarsku skrb napuštenim životinjama.
Slične posljedice kao u Hirošimi
Mousseau je zaključio da mnoge posljedice zračenja kod pasa i drugih životinja uvelike su slične onima koje su imali preživjelih nakon atomske bombe u Japanu tijekom Drugoga svjetskog rata.
Na primjer, većina pasa ima mrenu jer se na očima pokazuju prvi znakovi dugoročne izloženosti radioaktivnome zračenju, ali i velik broj pasa ima razne razvojne abnormalnosti, poput tumora, manje veličine mozga i promjena u simetriji tijela.
Iako je ova studija, po mišljenju mnogih, etički upitna i provodi se pod agendom liječenja jadnih černobilskih životinja, istraživači se opravdavaju kako će proučavajući pse, koji su izloženi radijaciji unatrag četiri desetljeća, doći do nekih odgovora, kao primjerice, kako se čovjek i veliki sisavci genetski prilagođavaju nekim težim kontaminacijama – odnosno, ekološkom zagađenju okoliša.
