Nakon što je zbog raznih malverzacija još prije 12 godina naprasno ugašena jedna od naših najpoznatijih tekstilnih tvornica “Kamensko” poznata i kao Kuća evropske mode, a mnoge su radnice zbog nezadovoljstva i neisplate plaća štrajkale glađu, saga oko ove kultne zagrebačke tvornice prema mnogima nije nikad imala sretan završetak.

No, ne i za same radnice koje su se uzdigle iz pepela poput feniksa i odlučile svojim radom iz cijele priče izaći kao pobjednice, žene hrabrog srca i marljivog duha. O njima se kroz 2010. i 2011. godinu mnogo pisalo, o njima je napravljena i predstava, one su postale simbol jednog razdoblja kojeg se i danas itekako prisjećaju. Unatoč svemu što su proživjele, ovim hrabrim ženama nikada nije oduzeta moć stvaranja, kreiranja i svega onoga što su u više od 30 godina dale za tekstilnu industriju, a to u manjem, ali srčanijem obujmu čine i danas.

Od 2011. godine na Knežiji se smjestila jedna posebna krojačka radiona s još posebnijom pričom koju drži Udruga Kamensko, čije su članice upravo one iste akterice s početka priče. U toj radionici se s istim žarom i dalje prepravlja, kroji i šije, a u nju svakim danom s veseljem dolazi ne mali broj zainteresiranih građana.

Odjeća je nekoć bila puno kvalitetnija 

Svjedoci smo da je pojavom brze mode u svijetu sve veći broj raznovrsnih ponuda odjevnih predmeta, no isto smo tako nažalost svjedoci i toga kako je ta odjeća napravljena od izuzetno loših i nekvalitetnih materijala zbog kojih su odjevni predmeti sve kraćeg “roka trajanja”, a sva ta odjeća jednog dana završi na otpadu koji se sve više gomila diljem svijeta.

Da je odjeća nekad bila kvalitetnija vrlo dobro zna i Đurđa Grozaj predsjednica Udruge Kamensko s kojom smo razgovarali. “Ja se uvijek volim sjetiti jednog našeg tehničara iz Njemačke za kojeg smo radili. On je rekao da je brend Kamensko poznat po tome da kad je dečko kupio za svadbu naše odijelo ako ima sreće da se ne udeblja i ne promijeni mnogo od tad, da je u njemu i sahranjen. Tu uistinu pričamo o kvaliteti nekadašnje odjeće. Zvao me i jedan čovjek iz Sarajeva, ima više od 80 godina i on je kupio svoje prvo odijelo kod nas koje je staro sad već oko 60 godina i da je isto kao prvog dana”, prisjeća se gospođa Đurđa. “Ova današnja odjeća se dvaput opere, a boje i kemikalije koje se koriste su kancerogene, sve se odrubi, nastanu rupice i onda to ljudi donose k nama da pokrpamo, a mi bi radije tad napravili cijeli odjevni predmet iznova da to traje i traje”, dodaje.

Mladi vole odjeću svojih baka i djedova

Ono što je svakako zanimljivo i uistinu daje optimistične nade u bolje sutra za naš planet i okoliš je i činjenica da ljudi sve više popravljaju odjeću, a kako tvrdi Đurđa, posebice mladi. “Pred Uskrs i proljeće imamo najviše posla. Čak su mnogi počeli preuređivati i stare stvari. Zna nam doći mlada osoba koja donese odjeću od svoje bake ili djeda i kaže ‘Meni je to preveliko, ali je to tako kvalitetno dajte mi vi to prepravite i napravite po mojoj mjeri’. Posebice mi je drago i sretna sam zbog toga da se današnja mladež sve više okreće kvaliteti nego kvantiteti”, ističe Đurđa koja stoji na čelu Udruge još od samih početaka, punih 11 godina.

Mnogo bismo toga mogli naučiti od naših baka i djedova i to u prvom redu da gomilanje kako odjeće, tako i drugih predmeta uistinu nije potrebno te nikome ni na koji način ne čini dobro. “Prije se svakako kupovalo manje nego danas, ali puno kvalitetnije. Sve naše tvornice tekstila su bile brendovi koji su stajali iza svoje kvalitete. Ti si za odjeću izdvojio malo veći iznos, ali si ti to nosio i do 20, 30 godina uz sitne popravke proširivanja ili sužavanja”, kaže nam Grozaj iz čije su radionice izašle mnogi popravljeni odjevni komadi kojima su ove žene udahnule novi život.

“Moram reći da u svih ovih 11 godina otkako smo se mi iz Udruge organizirale, od prvog dana radimo mnoge korekcije jer sam od samog početka željela da ljudi imaju tu svijest da ne bacaju robu, ne kupuju hrpetinu nove odjeće, nego da imaju par odjevnih predmeta od kojih je kod nas žena uvijek jedan ‘Joker’ u ormaru. I to je dovoljno”, tvrdi.

Lekcije koje bi svima dobro došle

U Udruzi Kamensko također šiju i po mjeri, a takvih je građana sve više. “Neki žele platiti malo više, a da im to traje vječno. Zato se odlučuju za šivanje po mjeri. Iz tog me razloga veseli što ljudi sve manje donose nekvalitetne stvari koje kupe preko online trgovina. Kad donesu takve odjevne komade da ih kompletno preuredimo je potpuno neisplativo i onda još kad vidiš kako je to loša kvaliteta, onda te to još više baci u očaj”, kaže nam Đurđa koja ima i poruku za sve, a iz koje bismo itekako mogli naučiti.

“Pa Bože dragi, dajte razmišljajte. U ormarima sigurno svi imamo svašta. Dajte to prozračite, preudredite i opet budemo svi jednako lijepi”, tvrdi ova inspirativna krojačica. “Ja sam 45 godina u tome i uvijek sebi izrađujem po mjeri. Puno sam toga preuredila, proširila i ponovno obukla. To kad izvadiš uvijek je lijepo, samo treba znati dobro iskombinirati. Možeš ti imati ne znam kakav brend na sebi, ali ako taj netko to ne zna nositi i iskombinirati to sve pada u vodu”, dodaje.

Kako nam je otkrila, u Udrugu Kamensko svi su dobrodošli. Najčešće im, kaže, dolaze umirovljenici s malim mirovinama gdje si sami pokrpaju svaku rupicu, promijene zatvarače, suze ili preurede. U Udruzi se organiziraju i edukacije krojenja i šivanja i to baš zato kako kaže Đurđa, jer žele da si ljudi kod kuće sami pomognu te da ne moraju trošiti novce za kupnju novih odjevnih komada, ali i da nepotrebno ne bacaju odjeću.

Iako ih je lockdown i pandemija usporila u tom pogledu, radionice su ponovno krenule s izvođenjem, a u grupi će bude po 10 polaznika kako bi se svakome mogle posvetiti i da svaki polaznik zaista nauči sve što je potrebno kako bi svoju odjeću mogao njegovati još godinama.