Ljeto volimo zbog ljepšeg vremena, dužega dana, sezonskog voća i povrća i, naravno zbog više mogućnosti da boravimo u prirodi i na svježem zraku.

No u ovome razdoblju godine često ljudi pate od nesanice, a za to su “krive” upravo neke od stvari koje ga čine tako privlačnim – duži dan i više temperature. Ovaj uzrok nije tako banalan, barem to smatraju znanstvenici jer, kako tvrde, ova naša osjetljivost ima svoje uzroke u dalekoj prošlosti.

Ipak su naši predci živjeli u pećinama

Naime, prema arheološkim podacima, pojava čovjeka, odnosno Homo sapiensa, datira unatrag otprilike 300.000 godina, a život naših predaka odvijao se u špiljama sve do prije 10 do 12 tisuća godina.

Stoga, dio našega evolucijskog naslijeđa je upravo kod upisan u naš DNK koji smo naslijedili od predaka koji su živjeli po špiljama, u kojima je bilo mračno  i hladno kada bi se ugasilo ognjište. Takvi su uvjeti tisućama godina uvjetovali ljudskome mozgu da proizvodi melatonin, hormon sna, koji osigurava kvalitetan odmor.

Međutim, ne postoji samo povezanost melatonina i kvalitete sna, u ovu se čarobnu formulu upliće i tjelesna temperatura, koja ovisi o vanjskoj temperaturi, ali i o razini melatonina koju luči mozak.

Istraživanje provedeno prije nekoliko godina pokazalo je da tijekom noćnog odmora tjelesna temperatura opada zbog djelovanja melatonina, i baš to snižavanje omogućava nam da se dobro odmorimo.

Ako je prevruće i ako nam je tjelesna temperatura previsoka, melatonin ne može sniziti temperaturu, i to nam otežava ne samo zaspati, već i spavati cijelu noć.

Izloženost sunčevoj svjetlosti utječe na cirkadijalni ritam

Studija iz 2019. godine navodi da izloženost svjetlu kasnije tijekom dana dovodi do češćih buđenja noću i manje dubokog sna koji zapravo pridonosi osjećaju odmora.

Također, ista studija identificira svjetlo kao najvažniji vanjski faktor koji utječe na cirkadijalni ritam, unutarnji sat tijela koji kontrolira naš ciklus spavanja i buđenja.

Dakle, mozak prepoznaje svjetlost i tamu kao signale za dan i noć, a što dulje vidimo svjetlo, to će duže unutarnji sat govoriti tijelu da je dan i da treba ostati budno.

Imamo “ugrađeni alarm” za pregrijavanje

Vanjska temperatura koja je idealna za dubok i kvalitetan san je oko 18 stupnjeva Celzijevih. Sve temperature koje su drastično iznad i ispod ove brojke naš organizam prepoznaje kao alarm za opasnost.  Kada nam je prevruće, ili prehladno, naše tijelo izlazi iz opuštene faze i vrlo suptilno prelazi u stanje povećane budnosti.

Riječ je o ugrađenom sigurnosnom mehanizamu koji sprječava pregrijavanje ili pothlađivanje tijela. Naša podsvjest  će nas probuditi kako bi regulirala naš unutarnji termostat i vratila tjelesnu temperaturu na normalu.

Stoga, ljeti, kada nam tjelesna temperatura padne, mozak dobiva signal da je “sigurno” ponovno spavati.

Možemo li “prevariti” mozak?

Naravno, mozak možete zavarati tako što ćete pokušati stvoriti okolinu za spavanje iz koje će dolaziti “pozitivni” signali za spavanje.

• danju držite rolete poluspuštene, barem u spavaćoj sobi
• noću, kada se temperatura spusti, spavajte s otvorenim prozorima
• ako imate mogućnosti, stavite madrac direktno na pod jer vrući zrak u prostoriji ima tendenciju da se podigne prema gore, a ležanje što bliže podu jamči prisutnost nešto hladnijeg zraka
• koristite plahte i posteljinu od prirodnih, prozračnih vlakana, poput pamuka i lana
• gdje je to moguće, spavajte potpuno goli kako bi koža mogla disati, a znoj lakše isparavati.

I u konačnici, kako ljeto traje sve kraće, barem u našem dijelu svijeta, budite strpljivi jer proći će i ljetna nesanica.