Danas, više od 140 godina kasnije, boce su iskopane, a znanstvenike je šokiralo kada su vidjeli da je sjeme proklijalo.

U novoj studiji, istraživači s MSU-a procijenili su genome uzgojenih biljaka kako bi utvrdili odgovaraju li doista onima koje je opisao Beal. Genetsko testiranje otkrilo je iznenađenje, a nalazi pridodaju općem znanju o dugotrajnim vrstama i održivosti sjemena u prirodnim uvjetima tla.

“Za mene je najveće iznenađenje to što je sjeme ponovno proklijalo. Nevjerojatno je da nešto tako staro još uvijek može rasti“, kazao je biolog Frank Telewski s MSU-a, a prenosi Science Alert.

POGLEDAJTE VIDEO:

Na početku eksperimenta, svaka od 20 boca sadržavala je više od tisuću sjemenki različitih vrsta. Boce su bile zakopane grlom nakošenim prema dolje, kako se u njima ne bi skupljala voda.

Glavni cilj tada je bio pomoći poljoprivrednicima u borbi s korovom, mnogo prije nego što su izumljeni pesticidi, a ideja je bila iskopati bocu svakih pet godina. Kako je vrijeme prolazilo, istraživači su produžili vrijeme između iskapanja, pa se nova boca iskopavala svakih 20 godina, a onda još kasnije.

Eksperiment do 2100. godine

Iako su mnoge sjemenke mrtve, neke nisu – i po prvi put u ovom eksperimentu (sada najdugovječnijem te vrste), tim je upotrijebio najnoviju tehnologiju analize DNK kako bi ispravno identificirao koje vrste sjemena su preživjele.

S četiri preostale boce, planirano je da eksperiment traje do 2100. Boce ostaju na tajnoj lokaciji tako da ih nitko izvan istraživačkog tima ne može otvoriti niti ih dirati.

“U više od 140 godina od početka eksperimenta, pitanje dugovječnosti banke sjemena dobilo je novu važnost, uključujući očuvanje rijetkih vrsta i obnovu ekosustava; na primjer, sadnje u preriji na nekadašnjem poljoprivrednom zemljištu”, kaže ekolog Lars Brudvig s MSU-a.

Istraživanje je objavljeno u časopisu American Journal of Botany.