Planinske sjenice, ptice čiji mozak teži nekoliko grama i veličine je graška, pohranjuju desetke tisuća komada hrane poput sjemenki u kori drveća, ispod mrtvih listova i unutar češera diljem planina te mogu s preciznošću zapamtiti njihove lokacije. Kad zima stigne, mogu se prisjetiti točnih lokacija svojih skrovišta, a to je vještina koja im pomaže preživjeti oštru hladnoću i duboki snijeg njihovih planinskih domova u Rocky Mountainsima u Coloradu.
Studija objavljena u Current Biology identificirala je gotovo stotinu gena povezanih s prostornom memorijom sjenica, ukazujući na mogući kompromis između dugoročne memorije i brzog zaboravljanja kako bi se formirala nova sjećanja.
#Mountain chickadees have remarkable memories. A new study explains why @currentbiology https://t.co/l8sxRo0CKY
— Phys.org (@physorg_com) April 17, 2024
“Njihova prostorna memorija puno je razvijenija od mnogih drugih ptica koje nemaju tu strategiju za preživljavanje hladnih zima”, ističe istraživač Scott Taylor s CU Boulder-a.
Istraživači su također primijetili da sjenice s iznimnom prostornom memorijom mogu imati poteškoća u prilagodbi novim situacijama, sugerirajući da ta sposobnost može imati i cijenu.
“U varijabilnom okruženju, planinske sjenice s dobrim dugoročnim pamćenjem mogu imati nedostatak”, ističu autori studije.
Kako je izgledalo istraživanje?
Kako bi ocijenili prostornu memoriju divljih planinskih sjenica, Taylorovi suradnici na Sveučilištu u Nevadi, Reno, predvođeni biologom Vladimirom Pravosudovom, osmislili su pametan test. Metoda istraživanja uključivala je postavljanje više skupova hranilica, svaka opremljena s osam hranilica s sjemenkama u planinama Sierra Nevade u Kaliforniji. Ptice su identificirane, a zatim su označene kako bi se pratilo njihovo ponašanje. Nakon toga, istraživači su programirali vrata na hranilicama s čitačima radiofrekvencije tako da se otvore samo određenim pticama, što je zahtijevalo da ptice zapamte lokacije hranilica koje će im se otvoriti. Mjerili su koliko puta su ptice sletjele na pogrešne hranilice prije nego što su pronašle pravu, što je služilo kao indikator njihove prostorne memorije. Na temelju ovih podataka, istraživači su analizirali performanse ptica i izveli zaključke o njihovim prostornim memorijama i genetskim aspektima istih.
Na iznenađenje tima, planinske sjenice koje su se bolje snašle u početnom testu činilo se da se teže prilagođavaju prelasku na novu hranilicu. Činilo se da imaju veće poteškoće s odbacivanjem početnih sjećanja i stvaranjem novih.
“U varijabilnom okruženju, ono što su naši suradnici otkrili sugerira da planinske sjenice s dobrim dugoročnim pamćenjem mogu imati nedostatak. Na primjer, ako dođe do neočekivanog snježnog nevremena, ove ptice mogu nastaviti pokušavati posjetiti skrovišta koja su pokopana u snijegu, umjesto da ih zaborave i traže druga skrovišta”, rekla je Padula.
Posljednjih milijun godina, planinske sjenice u Rocky Mountainsima evoluirale su neovisno od onih u Sierra Nevadi. Tim se nada istražiti jesu li se dvije skupine ptica razvile prostornu memoriju na isti način na različitim geografskim područjima.
