Skupina kitova ulješura, vrste koja većinu vremena obitava između Jonskog mora i Krete, danas je viđena kod Korčule, a trenutno se kreće prema sjeveru, prema Visu. Kitove su locirali i stručnjaci s Instituta Plavi svijet, a posljednjih nekoliko sati plove krećući se uz putanju kitova. Uz njih će ići još nekoliko sati, dok ne padne noć, a nakon toga pozivaju građane da im dojavljuju ukoliko u narednim danima vide gdje se kreću kitovi.

Ulješure su vrsta koja se više puta nasukala na Jadranu, priča nam dr. Draško Holcer iz Plavog svijeta.

“Ovi kitovi trenutno nisu u direktnoj opasnosti, no to ne mora tako ostati. Ulješure se inače kreću po cijelome Mediteranu. Mi na jugu imamo akustične snimače koji nam pokazuju da se povremeno pojave u Jadranu. No svakih pet do deset godina se dogodi da skupina životinja krene prema sjeveru, što nerijetko završava nasukavanjem”, objašnjava nam stručnjak.

Opasna plićina

Recimo, 2014. godine je sedam ulješura sedam išlo do Dugog Otoka i Silbe, da bi se vratili prema Šibeniku i otišli na talijansku stranu Jadrana i tamo se nasukali. Četiri su kita spašena, a tri nažalost ne.

2009. ih se također sedam nasukalo, a svi su uginuli.

“Većina ih se nasuče na području od samo 200 kilometara talijanske obale”, objašnjava dr. Holcer.

Pa, zašto je to tako?

“To možemo samo pretpostavljati. No, ulješure žive u dubokom moru i imaju sonar koji im je navigacija i koja je prilagođena dubokim prostorima. Vjerojatno je razlog u načinu na koji se zvuk koji odlazi u sonar odbija na tome plitkom i pješčanom dijelu obale. Kitovi vjerojatno ne uspiju procijeniti koliko je duboko i gdje bi trebali ići”, tumači.

U Hrvatskoj je obala, pak, većinom kamena.

“Većinom se ulješure pojave na našoj strani obale pa odu prema Italiji. Moguće je da prate morsku struju”, priča dr. Holcer.

Imaju povijest na Jadranu

“Doduše, prije sto do dvjesto godina su se nasukali i u Istri. Kostur jedne ulješure danas je kod nas u Prirodoslovnom muzeju. Postoje i zapisi s Lastova, također otprilike toliko stari, koji pokazuju da su stanovnici otoka pokušavali uloviti kita jer je u to vrijeme bilo popularno korištenje kitove i dupinove masti”, nastavlja.

Životinje koje su ušle u Jadran nemoguće je preusmjeriti da se vrate u dio Mediterana u kojem najviše obitavaju. Jedini način da im se pomogne trenutno je da stručnjaci i građani prate njihovo kretanje kako bi bila moguća brza reakcija ako, recimo, dođe do toga da se životinje zapetljaju u ribarske alate ili, u najgorem scenariju, ako dođe do nasukavanja.

Građani su ključ

“Uvijek pozivamo ljude da sve informacije o susretima sa životinjama dojave prvo nama u Institutu, a tek onda medijima jer mediji ponekad objave stvar za nekoliko sati ili čak za dan, nakon čega je teško naći životinje”, apelira dr. Holcer.

Objašnjava nam i kako je veliki kit zapravo vrsta kita koja najviše boravi u Jadranu.

“I oni, kao i ulješure, žive u cijelome Mediteranu. Rekao bih da ih je u našem moru uvijek nekoliko, a najviše se kreću oko Jabučke kotline. Razlika između velikih kitova i ulješura je u tome što se veliki kitovi jako dobro snalaze i u plitkim i zatvorenim prostorima poput uvala”, tako da Jadran za njih nije opasan.