Putovanje kroz hrvatske špilje s Dinkom Stopićem: ‘Kad se spuštate u jamu, najviše vas motivira onaj istraživački dio’

GREEN_300_listici_sredina

Iz podzemnog svijeta

Dinko Stopić bavi se speleologijom već 27 godina, a fotoaparat mu je najvažniji suputnik. Predivno podzemno bogatstvo Hrvatske, zabilježeno na Dinkovim fotografijama, imate prilike pogledati u Centru podzemne baštine Speleonu.

Inače inženjer građevine, Dinko Stopić od mladosti je strastveni speleolog i fotograf. Speleologijom se počeo baviti slučajno, a šali se kako do toga ne bi došlo da jedno ljeto kao student nije imao novca pa mu je jedini izbor bio s prijateljima speleolozima otići na izlet u špilju.

Dinko se tako oduševio špiljama i unatrag gotovo 27 godina istražuje, ali i snima špilje. Njegove su fotografije završile u National Geographicu, a niti Microsoft nije ostao ravnodušan, što pokazuje i da mu je jedna fotografija odabrana za wallpaper Windowsa 10. Njegovu izložbu fotografija “Svemir pod nogama” trenutno možete vidjeti u Centru podzemne baštine Speleonu.

Tounjčica
Ulaz u špilju Tounjčicu nalazi se na početku kanjona Tounjčice, a odlikuju je prostrani kanali po čijem dnu teče voda što izvire iz jezera.

Putovanje kroz unutrašnjost Zemlje, zanimljiva je avantura, pogotovo s fotoaparatom u rukama, a Dinko se prisjeća da je prije pojave digitalnih aparata snimanje podzemnih ljepota bilo prilično teško izvedivo. “Imao sam najviše problema s osvjetljenjem, a i bilo je rizično nositi svu skupu fotoopremu u špilje jer je uvijek postojala mogućnost da se ošteti. Od 10-ak fotografija koje snimiš, možda bi dobro ispala jedna”, kaže nam Dinko.

Jedino je opasan ljudski faktor

Iako od svoje 19. godine krstari hrvatskim špiljama, kaže da nikad nije bio u nekoj opasnosti i da je spuštanje u špilje većinom sigurno, a za rijetke nesreće odgovoran je ljudski faktor. Jedina situacija kada mu je bilo malo “gusto” bila je kada se umalo zaglavio u jednoj špranji.

“Zavukao sam se naglavačke i nisam mogao van. Pokušavao sam se izvući, a zapravo sam upadao sve dublje. Tada sam imao napad panike prvi i jedini put u životu. Onda me prijatelj izvukao van za noge”, priča nam Dinko. Prijatelj je, na sreću, bio odmah iza njega pa je sve prošlo dobro.

Spilja Rokina bezdana
Spilja Rokina bezdana kod Jezerana. Ovako snimljena izgleda kao oko nekog reptila.

Kada se otkrije špilja, objašnjava Dinko, prvo se postavljaju sidrišta za užad, pa se spušta prvi dio ekipe. Potom na red dolaze oni koji mjere i crtaju špilju, fotografiraju. Važno je paziti da se ne ošteti ekosustav špilje i sve što unesu unutra, obavezno sa sobom iznesu i van.

Često sretnu i kolonije šišmiša, a tada ih zaobilaze kako ih ne bi uznemirili i probudili iz hibernacije. “Jer, ako se šišmiš uznemiri, padne dolje, a onda mu se nemoguće ponovno zakačiti”, kaže Dinko.

U Cerovačkoj špilji otkrili smo još jednu razinu
Gornja Cerovačka špilja
Donja etaža Gornje Cerovačke špilje koju je otkrilo i istražilo Speleološko društvo Karlovac dugačka je oko 2.000 m

Istraživački trenutak, kada otkrijete nešto novo, najviše privlači svakog speleologa, a Dinko nam je ispričao kako su tijekom istraživanja Cerovačkih špilja, pronašli prolaz koji vodi u još jednu razinu, dotad neotkrivenu. Oduševljenje je bilo ogromno kada su vidjeli da 100 metara doblje postoji još jedna etaža sa gotovo 2 km kanala i prekrasnih siga.

No, kako Dinko kaže, nema smisla je otvarati za javnost jer to za sobom povlači i zadiranje u ekosustav i na neki način devastaciju špilje.

Speleologija izumire

Nažalost, iz godine u godinu sve je slabiji interes mladih za speleologiju, a kako je Dinko Stopić i predsjednik Speleološkog društva Karlovac i dopredsjednik Hrvatskog speleološkog saveza, ima i ststistički uvid u dolazak novih članova.

Olimp
Kao i sve duboke jame sjevernog Velebita, i jamu Olimp odlikuju široke duboke. vertikale.

Premda Speleološko društvo na godišnjoj razini po školama organizira izlete i upoznavanje djece s bogatstvom podzemnog svijeta, odaziv je mali ili nikakav.

“Speleologija izumire”, razočarano kaže Dinko, “mladi dođu, pogledaju, ali nemaju interes zadržati se, a kamoli pridružiti nekoj ekspediciji.”

Lukina jama, jama Šlapice
Lukuna jama na sjevernom Velebitu. (lijevo) Jama Šlapice, srednji Velebit. (desno)
Munižaba, Borov grob
Jama Munižaba, južni Velebit. (lijevo) Borov grob, Gornje Premišlje, Slunj. (desno)

 

Mlohavi borer, Jama Mandelaja
Mlohavi borer, južni Velebit. (lijevo) Jama Mandelaja, Oštarije. (desno)

 

PHOTOS BY: Dinko Stopić / Sva prava pridržana

Vezani članci

Naša web stranica koristi kolačiće kako bismo vam pružili najbolje moguće korisničko iskustvo. Informacije o kolačićima koje koristimo možete pronaći u našim Pravilima privatnosti.