Još prije nekoliko godina arheolozi sa Sveučilišta u Zadru primijetili su neobične strukture u moru kod Solina na Korčuli i tamo otkrili ostatke neolitičkog naselja, a ovih su dana došli i do saznanja da je lokalitet bio spojen s obalom otoka prilično napredno izgrađenom cestom.

„Lokalitet smo najprije primijetili na zračnoj snimci pa smo ga prije tri godine počeli i istraživati roneći na dah. Prve dvije godine smo radili na naselju i tamo smo našli zidanu ogradu oko njega, što je za taj period prilično rijetka pojava. Ove nas je godine pak zanimao odnos naselja i obale otoka Korčule“, priča nam Mate Parica, profesor na Odjelu za arheologiju Sveučilišta u Zadru i voditelj ovog istraživanja.

Povezanost s obalom

Tumači kako je naselje bilo izdvojeno od otoka, napravljeno oko hridi.

„A zidana ograda je bila u obliku sedmerokuta. Cijelo naselje je jedan veliki poduhvat u prostoru. Za njegovu gradnju su navezene hrpe kamena“, priča nam profesor.

Nakon što su istražili naselje, pitanje je li i kako je ono bilo spojeno s obalom nametnulo se samo.

„Cijelo istraživanje se odvija na oko četiri metra dubine. Za tadašnje stanovnike nije bilo dobro što se more diglo, a naselje im je potopljeno, no nama je u arheološkom smislu to olakotna okolnost jer su nalazi ostali očuvani. Također, zbog toga možemo i garantirati da su svi nalazi iz istog doba, što ne bismo mogli da su smješteni na kopnu jer uvijek postoji šansa da je, primjerice, netko u željeznom dobu intervenirao u prostor. Cesta koju smo našli bila je prekrivena muljem i na prvu ju nismo niti vidjeli“, govori Parica.

No znali su da bi put trebao postojati i bacili se na istraživanje.

Efikasna podvodna oprema

„I doista smo ga našli. I to širok, popločen put fine izrade, puno napredniji od onoga što smo mogli zamisliti. Osobno sam očekivao primitivni nasip, no ovo se može nazvati cestom“, kaže profesor, dodajući da su u naselju pronađene strelice, sjekire, kremeni noževi, jedan fino obrađeni privjesak…

Zanimljivo je i kako izgleda sam proces pronalaska podvodnih nalaza, posebice kada su oni prekriveni muljem.

„Imamo sprave koje lične na podvodne usisavače i pomoću njih mičemo mulj s nalaza. One, kad ih koristimo, izbacuju taj mulj oko tri metra iza nas kako nam se voda ne bi zamutila. Uron nam obično traje oko dva sata, a ronimo u parovima“, priča Parica.

Do pojave ovoga naselja su na području Korčule tragovi sjedilačkog života postojali samo po pećinama – najpoznatija od njih svakako je Vela spila. Ono što je pronađeno na otvorenom se pak nije moglo zvati arhitekturom, no nalazište kod Solina je donijelo sasvim nova saznanja. Osim njega, arheolozi rade i na suprotnoj strani otoka, lokalitetu Gradina pokraj Vele Luke.

„Prije neolitika, perioda u kojem su nastala ova naselja, ljudi su živjeli kao nomadi, u pokretu i potrazi za lovinom. Tu su, pak, pomalo počeli uzgajati koze, ovce, primitivne žitarice… Ovo je začetak sjedilačkog načina života“, zaključuje profesor Parica, koji kaže da diljem naše obale pod morem postoje nalazišta vrijedna proučavanja.