gljive

Ovo su mistične neobične gljive koje svijetle u mraku

GREEN_300_listici_sredina

Neobičan sjaj

Određene vrste gljiva oslobađaju sjaj svjetla zahvaljujući kemijskoj reakciji u kojoj se molekula luciferina oksidira u oksiluciferin pri čemu se oslobađa svjetlost. 

Od svih prirodnih fenomena koji se mogu naći diljem svijeta, gljive su neke od najfascinantnijih. Pojavljuju se na najmračnijim i najnemilosrdnijim mjestima, a poprimaju različite oblike i boje. No, više od 70 vrsta čak i svijetli u mraku! Riječ je o jednoj od najneobičnijih osobina gljiva – bioluminiscenciji koja pretvara gljive u čudesan prizor.

Naime, određene vrste gljiva oslobađaju sjaj svjetla zahvaljujući kemijskoj reakciji u kojoj se molekula luciferina oksidira u oksiluciferin pri čemu se oslobađa svjetlost. Ova pojava karakterizira i neke životinjske vrste, no kod njih je pojava svjetlosti jasna – služi za orijentaciju, privlačenje plijena ili kao obrana. No, kod gljiva se ova pojava još uvijek istražuje.

Postoje pretpostavke da gljive svijetle kako bi privukle kukce koji će im pomoći u širenju spora. U svijetu gljiva ta se pojava naziva lisičja vatra, a javlja se uglavnom među gljivama koje rastu na trulom drveću.

Gorka kamenica (Panellus stipticus)

Panellus stipticus jedna je od najsjajnijih bioluminiscentnih gljiva na Zemlji. Ove plosnate gljive danju su zagasite bež boje, ali kada padne mrak pretvaraju se u blistave ukrase.

Iako je Panellus stipticus globalno rasprostranjena gljiva, samo su neke – posebno one koje rastu u određenim dijelovima Sjeverne Amerike – bioluminiscentne. One svijetle iz škrga i micelija, a svijetle najizraženije tijekom sazrijevanja spora.

Medonosna gljiva (Armillaria gallica)

Ima manju rasprostranjenost, ali se još uvijek može pronaći diljem Azije, Sjeverne Amerike i Europe. Estetski se razlikuje od Armillaria melleae po tome što ima širok, plosnat klobuk, koji je žuto-smeđe boje i često ljuskav. Pokazuje bioluminiscenciju samo u miceliju.

Gomoljasta gljiva jedna je od poznatijih svjetlećih gljiva dijelom zahvaljujući poznatoj turističkoj atrakciji “humongous fungus” u Michiganu. Riječ je o koloniji ove vrste, koja se prostire na 37 hektara. Smatra se da je stara 2500 godina!

Zeleni pepe (Mycena chlorophos) 

Većina svjetlećih gljiva pripada rodu Mycena. Blijedozeleni sjaj Mycena chlorophosa vidljiv je jer se pojavljuje u njegovom tijelu, a ne samo u miceliju. Najsjajniji je kada je star samo jedan dan i kada je temperatura oko 28 stupnjeva Celzijusa.

Sjaj Zelene pepe, uobičajenog naziva za ovu vrstu na mikronezijskom otočju Bonin, prolazan je. Nakon što se poklopac otvori, bioluminiscencija brzo prestaje.

Mycena pura 

Klobuk koji karakterizira ovu gljivu nježne je ljubičaste boje, no njegova je bioluminiscencija ograničena na micelij. Gljiva je najviše rasprostranjena na području Velike Britanije i Irske.

Teško ju je razlikovati od njezinog bliskog rođaka, sličnog izgleda i također bioluminiscentne Mycena rosea.

‘Gljiva duh’ (Omphalotus nidiformis) 

Ova se vrsta najčešće može pronaći na području Australije. Velika je, ali teško ju je uočiti. Većinom raste na stablima koja su iznutra već trula.

Boja klobuka varira. Ponekad je krem, ali često sadrži primjese narančastih, smeđih ili čak ljubičastih nijansi. Najpoznatija je po svom bioluminiscencijskom svojstvu.

Omphalotus illudens

Omphalotus illudens je, zapravo, istočni pandan Omphalotus oleariusu. Dok potonji raste u cijeloj Europi i dijelovima Južne Afrike, ova se vrsta nalazi samo u istočnoj Sjevernoj Americi.

Obje nalikuju lisičarkama svojom vatreno narančastom bojom, svijetle u mraku i sadrže toksin illudin S, koji ih čine otrovnima.

PHOTOS BY: Guliver image, Twitter / Sva prava pridržana

Vezani članci

Naša web stranica koristi kolačiće kako bismo vam pružili najbolje moguće korisničko iskustvo. Informacije o kolačićima koje koristimo možete pronaći u našim Pravilima privatnosti.