Zmije se ponašaju u skladu s klimatskim promjenama i praktički ne znaju je li ljeto ili zima, ali ovise o toplini, odnosno o temperaturi zraka. Sunčeve zrake ih privlače da izađu iz svojih skrovišta i da se griju, kazao nam je jedan od hrvatskih “zmijskih spasitelja“ i dopredsjednik udruge za zaštitu životinja Zmijolovac, Vlado Lađarević.

Riječ je o slavonskoj udruzi koja spašava i zmije i ljude na području cijele Hrvatske. Naime, Zmijolovci su zaduženi za adekvatno izmještanje zmija koje mogu predstavljati opasnost za ljude te njihovo puštanje u divljinu.

“Sad možemo očekivati da će se ljudi sve više susretati s njima, ali i ljudi su aktivniji budući da odlaze u prirodu. Već smo imali dosta upita, prvenstveno iz primorskog kraja i intervencije izmještanja to je znak da su one budne“, objasnio je Lađarević.

Hladnokrvne životinje 

Spasilačka služba za zmije već dugi niz godina razbija mitove o tome da su zmije opasne životinje koje žele nauditi ljudima. Osim toga, educiraju i mlađe i starije stanovništvo i brinu za njihovu zaštitu. Kako nam je kazao predsjednik Zmijolovaca, Darko Karamazan, pogrešno je misliti da su zmije opasne životinje koje imaju cilj zastrašiti ljude.

“Ako ju ikada sretnete, zaobiđite zmiju, ne dirajte ju, ne pokušavajte se igrati s njom. Dakle, ne smijete dirati apsolutno ništa. Možete pozvati 112 koji će najvjerojatnije kontaktirati nas kao spasilačku službu. Mi ju, kao ovlaštene osobe, možemo dirati u prostoru u kojemu su ugroženi ljudi“, objasnio je Karamazan.

Sve pada na njih 

Te se situacije, objašnjavaju nam Zmijolovci, događaju poprilično često, a Zakon je pri tome jasan – svaka jedinica lokalne samouprave mora voditi računa o zmijama kao strogo zaštićenim životinjama. Dakle, moraju imati odluku kako ih zbrinuti ako se pojave na njihovom području. Drugim riječima, odgovornost je na gradovima i općinama, no, u praksi to baš i ne izgleda tako, govore nam Zmijolovci.

“Svaki grad ili općina moraju imati odluku kako zbrinuti zmije kao zaštićene životinje, međutim većina lokalnih samouprava to je riješila tek formalno tako da su propisali da će to izvršiti ovlaštena osoba iako nigdje nisu naveli tko je ta osoba. Osim toga, nisu osigurali ni financijska sredstva“, objasnio je Vlado Lađarević.

Jednostavnije rečeno, formalno su zakonski “podmirili formu“, ali se oslanjaju na udruge poput njihove.

“Osoba mora biti obučena za izmiještanje zmija, odnosno mora imati dopuštenje Ministarstva gospodarstva i održivog razvoja kako bi se za svaku jedinku napisao ispravan izvještaj koji potom odlazi u bazu. Kako su zmije zaštićene životinje, ti se podatci moraju pratiti na razini cijele Europske unije“, dodao je.

Ljudi, objašnjavaju nam, većinom pozovu 112, koji poziv potom preusmjeri na ovu spasilačku ekipu. Oni posao odrade i pomognu, a onda nailaze na problem tko će to platiti. Događalo se, kažu nam, da im jedinice lokalne samouprave ne žele ni platiti usluge, iako su zakonski dužni osigurati zaštitu posebno zaštićenih zmija i svojih građana.

‘Nismo vas mi zvali’ 

“Ne žele platiti jer kažu da nas nisu oni zvali. Dakle, formalno se osiguraju na papiru, ali u praksi to sve obavljamo mi. Ne može udruga biti dežurna za području cijele države. Općine i gradovi moraju osigurati sredstva kako bi se zbrinjavanje zaštićenih životinja financiralo. Sve ostalo je borba s vjetrenjačama za nas“, objasnio je Lađarević.

Istaknuo je pritom koliko bogatstvo Hrvatska ima u brojnosti zmija. Dok jedna Njemačka ima tek sedam vrsta na svom području, Srbija deset, a Bosna i Hercegovina 14, Hrvatska je dom čak 15 vrsta zmija. Njihova važnost u ekosustavu ogleda se u činjenici da kontroliraju broj glodavaca koji često prenose zarazne bolesti, a glas da su opasne i žele nauditi, potpuno je pogrešan. Petnaest vrsta, od kojih su čak tri otrovnice, ne može pokrivati jedna udruga i to besplatno.

Sve o zmijama u Hrvatskoj čitajte ovdje.