Poznata je rečenica “ono si što jedeš”, ali nova studija otkriva da to i nije baš tako. Naprotiv, prema znanstvenom istraživanju objavljenom u časopisu Nature Cell Biology, ono smo što su jele naše majke i bake.
Riječ je o studiji koja je pokazala da prehrana majke u trudnoću može dugoročno utjecati na metabolizam njezinog potomstva.
Ovaj međugeneracijski učinak prvi je put primijećen 1909. među mladim svilenim moljcima. Ponašanje ovih moljaca tijekom zimske sezone nije proizašlo iz specifičnih naslijeđenih gena, već je proizašlo iz načina na koji su njihova tijela “čitala” te gene ili ih “uključivala” ili “isključivala”.
A ovaj ishod regulirala je majčina okolina.
Dodatna zaštita mozga
Potencijal za ove “epigenetske” promjene od tada je primijećen u brojnim drugim vrstama životinja, ali i kod ljudi, no ostaje neizvjesno kako one prelaze međugeneracijske granice.
Istraživači sa Sveučilišta Monash u Australiji sada su pronašli dokaze da ženke svilene bube (Caenorhabditis elegans) daju svojoj djeci i unucima dodatnu zaštitu mozga kada jedu određene vrste hrane.
Studija nije provedena na ljudima, ali budući da C. elegans dijeli mnoge gene s našom vrstom, pruža neke zanimljive uvide u to kako bi epigenetske promjene mogle funkcionirati u cijelom prirodnom svijetu.
Zaštita generacija
Kad su znanstvenici hranili ličinke valjkastih crva molekulom koja se obično nalazi u jabukama i bilju, zvanom ursolinska kiselina, primijetili su da su potomci bili donekle zaštićeni od određenih poremećaja u neuronskoj komunikaciji.
Točnije, čini se da ursolna kiselina ‘uključuje’ gen u crvima, koji stvara specifičnu vrstu masti, sfingozin-1-fosfat, poznat kao sfingolipid, prenosi Science Alert. Ova masnoća sprječava slabljenje neurona u mozgu, a prvi rezultati sugeriraju da masnoća može putovati iz crijeva majke do jajašca u njezinoj maternici.
U potomcima crva, istraživači su potom otkrili da su povećane razine specifičnih sfingolipida dovele do značajnih metaboličkih promjena, a one su se održale tijekom razvoja i još jedne dodatne generacije.
“Ovo je prvi put da se pokazalo da su lipidi/masti naslijeđeni”, kaže biomedicinski istraživač Roger Pocock iz Monasha.
“Nadalje, hranjenje majke sfingolipidima štiti aksone dviju uzastopnih generacija. To znači da majčina prehrana može utjecati ne samo na mozak njihovog potomstva, već potencijalno na sljedeće generacije. Naš rad podržava zdravu prehranu tijekom trudnoće za optimalan razvoj i zdravlje mozga.”
Budućnost za nova istraživanja
C. elegans je jajonosna životinja, objašnjava Burton, što znači da se njena jaja izlegu nakon što su položena. Nije jasno odnose li se rezultati trenutne studije na živorodne životinje, poput sisavaca, koje rađaju žive mlade.
Međutim, napominje Burton, epidemiološke studije na ljudima pokazuju da niska porođajna težina, koja je ponekad rezultat nedostatne i nekvalitetne prehrane tijekom trudnoće, može povećati rizik od kasnijeg razvoja metaboličkih problema kod potomaka, poput kardiovaskularnih bolesti i dijabetesa tipa 2.
Burton se nada da bi “studije o modelnim organizmima poput C. elegans mogle otvoriti put mnogim novim otkrićima o tome kako i zašto životinje povezuju metabolizam majke i potomstva.”
