Kao i svaki čovjekov korak na Zemlji, prehrana i nabava hrane predstavlja određeni teret za planet. Najbolji primjer za to su ambalažni otpad, voda i zemljište koje se koristi za uzgoj i proizvodnju, kao i iskorištavanje drugih prirodnih resursa. Međutim, ne utječu sve prehrambene navike jednako na okoliš. Neke su ipak zelenije od drugih.
1) Veganstvo
Ukidanje proizvoda životinjskog porijekla smatra se najboljom vrstom prehrane kada je riječ o zaštiti prirode i okoliša. Izbacivanje mesa ujedno znači da se krave, kokoši, svinje, koze i druge životinje, ne uzgajaju za klanje. To ujedno znači i prestanak prisiljavanja mliječnih krava na beskrajno laktiranje kako bi proizvele mlijeko. Zajedno s vodom, zemljom i hranom potrebnim za uzgoj ovih životinja dolazi do ispuštanja stakleničkih plinova koji doprinose globalnom zatopljenju. Točnije, industrija uzgoja stoke za hranu jedan je od najvećih doprinositelja oslobađanju metana na planetu.
No, čak i veganska prehrana znači iskorištavanje polja za uzgoj voća i povrća. Trenutno, oko 40% iskoristivog zemljišta služi prehrambenoj industriji kroz usjeve ili stoku. Kad bi svi prestali jesti proizvode životinjskog podrijetla, bilo bi potrebno povećati rast usjeva da to zamijeni. Međutim, uzgoj biljaka ima daleko manji utjecaj na zemlju od uzgoja životinja. Osim toga, biljke donose dodatnu korist sekvestracije ugljika i oslobađanja svježeg kisika, funkcionirajući kao filteri za zrak koji udišemo.
2) Vegetarijanstvo
Vegetarijanstvo je na rugom mjestu po ekološki najprihvatljivijem načinu prehrane. Baš kao i vegani, vegetarijanci ne konzumiraju meso i ribu, ali su otvoreni za konzumaciju drugih životinjskih proizvoda, kao što su jaja i mliječni proizvodi.
Za proizvodnju tih namirnica, još uvijek moraju biti prisutne farme za uzgoj, tako da je vegetarijanstvo smješteno na drugo mjesto. No, istraživanja pokazuju da samo smanjenje konzumacije mesa na tjednoj razini pozitivno utječe na okoliš, a benefiti su puno veći ako se uopće ne jede. Naime, za uzgoj stoke potrebno je puno više vode nego li za uzgoj biljaka.
3) Keto i Atkins
Keto i Atkinsova dijeta oslanjaju se na temelje s visokim udjelom masti i niskim udjelom ugljikohidrata. To znači da su ulja, maslac i sir uključeni u ovu vrstu prehrane, a koja sadrži i crveno meso, perad i ribu. Utoliko, prehrana doprinosi prekomjernom izlovu ribe i potrošnji resursa uključenih u uzgoj stoke.
Međutim, keto dijeta također uključuje više ekoloških opcija poput orašastih plodova, tamne čokolade i određenog voća i povrća. Budući da postoji način da se održi dijeta uz smanjenje životinjskih proizvoda, riječ je o osobnom izboru. Drugim riječima, keto može biti više ili manje učinkovit od standardne prehrane, ovisno o tome kako ju tko oblikuje i slijedi.
4) Peskaterijanska prehrana
Riječ je o hibridnoj vrsti koja korijene vuče u vegetarijanskoj prehrani. Jedina razlika je u tome što pesketarijanci konzumiraju ribu i riblje proizvode. S obzirom na trenutne stokove u oceanima i morima diljem svijeta, to i dalje nije ekološki najprihvatljivije rješenje.
Prekomjerni izlov ribe, onečišćenje oceana uzrokovano industrijom i uzgojem ribe problemi su kojima se treba ozbiljno pozabaviti, posebno u kontekstu održivog ribolova. U odnosu na klasičnu prehranu koja sadrži meso i mesne proizvode, peskaterijanstvo je opet ekološki bolja opcija.
5) Fleksaterijanstvo
Kako sam naziv kaže, fleksaterijanstvo je fleksibilna prehrana. Uglavnom se bazira na biljnoj bazi s malim količinama mesa, ribe i mliječnih proizvoda. S jedne strane, to znači da prehrana ima veći utjecaj na okoliš u odnosu na veganskog ili vegetarijanskog načina života.
Međutim, što više ljudi prijeđe na biljnu prehranu, planet će imati više koristi. Imajući to na umu, kad bi veliki postotak ljudi prešao na fleksitarijansku prehranu, to bi smanjilo ukupnu eksploatacija životinja. Dakle, iako odluka jedne osobe da zamijeni nešto mesa proizvodima možda neće imati veliki utjecaj, može pomoći u stvaranju vala koji bi mogao.
Problem je novac?
Studija objavljena pod nazivom “Procjena utjecaja prehrambenih preporuka na okoliš” daje zanimljiv pogled na još jedan čimbenik u prehrambenim odlukama, a tiče se prihoda. Konkretno, razmatra nacionalno preporučenu prehranu diljem svijeta i uspoređuje odgovarajuće utjecaje na okoliš u odnosu na nacionalni prihod. Rezultati su bili jasni – zemlje s visokim dohotkom rade bolji posao u smanjenju stakleničkih plinova, popularizirajući pritom biljnu prehranu.
“U zemljama s višim srednjim dohotkom nalazimo manje smanjenje utjecaja, a u zemljama s nižim srednjim dohotkom nalazimo značajan porast”, navodi se u studiji. Dovoljno je da svatko krene od samog sebe i krene barem s manjim promjenama jer i one čine razliku.
