Nedavno je posebno intenzivna solarna oluja – erupcije koje tjeraju električki nabijene čestice velikim brzinama od sunca – uzrokovala da se polarna svjetlost vidi na geografskim širinama mnogo južnije nego inače.
Polarna svjetlost, poznata i kao aurora borealis, fenomen je koji kod ljudima oduvijek izaziva divljenje, a ove godine mogli smo ga vidjeti i kod nas.
To je, prema riječima znanstvenika, tek početak.
Solarni maksimum
Naime, stručnjaci kažu da bismo 2024. godine mogli vidjeti još više aurore u regijama u kojima inače nisu uočene. To je zato što sunce doseže svoj vrhunac (koji se naziva “solarni maksimum”) svog otprilike 11-godišnjeg ciklusa, u kojem će solarna aktivnost biti najveća.
“No, ovaj maksimum izaziva još više uzbuđenja nego inače jer je posljednji u 2014. bio najslabiji u stoljeću”, kaže Mark Miesch, istraživač u NOAA-inom Centru za predviđanje svemirskog vremena u Boulderu za National Geographic.
Polarna svjetlost pojavljuje se u području oko Zemljinog magnetskog pola, koje se naziva “auroral oval” ili “auroralna zona”, objašnjava Don Hampton, znanstveni na Geofizičkom institutu Sveučilišta Alaska Fairbanks. No, to se područje cijelo vrijeme pomiče i fluktuira, ovisno o snazi solarnog vjetra, struji nabijenih čestica iz sunčeve atmosfere koju mogu pojačati oluje. Tijekom solarnog maksimuma, stručnjaci očekuju da će se epizode u kojima auroralna zona raste i bude aktivnija događati češće.
“Kada ima više energije, auroralna zona postaje deblja i širi se južnije”, kaže Hampton za ugledni časopis.
Ovisi o vremenu
“Solarni maksimum znači više oluja, a tijekom oluja sjeverna svjetlost se javlja češće, intenzivnija je, traje dulje i može se proširiti na niže geografske širine nego inače”, ističe Slava Merkin, svemirski fizičar i direktor Centra za geosvemirske oluje pri Johns Hopkins Laboratoriju za primijenjenu fiziku.
Aplikacije za prognoziranje polarne svjetlosti, kao što su NOAA-in Space Weather Prediction Center, Aurora Alerts i My Aurora Forecast & Alerts, mogu pomoći “lovcima na aurore” kada će biti najbolje vidjeti polarnu svjetlost kao i koliko će se južno protezati auroralni oval nakon solarne aktivnosti. U prosjeku, aurore su češće oko ožujskog i listopadskog ekvinocija, kaže Magnus Wik, znanstvenik za svemirsko vrijeme na Švedskom institutu za svemirsku fiziku.
No, valja paziti – oblačno ili svjetlosno nebo otežat će ili onemogućiti uočavanje polarne svjetlosti.
Kako nastaje aurora?
Inače, polarna svjetlost nastaje kada nabijene čestice sa Sunca, uglavnom elektroni i protoni, dostignu razinu visoke energije i potom se usmjere prema Zemlji. Ove čestice putuju nevjerojatno brzo, čak do 72 milijuna kilometara na sat, a kada stignu do našeg planeta, Zemljino magnetsko polje djeluje kao štit, odbijajući većinu pristiglih solarnih čestica.
Kako se te nabijene čestice preusmjeravaju duž magnetskih silnica prema polarnim područjima, one interagiraju s plinovima u gornjoj atmosferi Zemlje, kao što su kisik i dušik. Ove interakcije rezultiraju oslobađanjem energije u obliku šarenog svjetla. Specifične boje aurora ovise o vrsti plina i visini na kojoj se interakcije odvijaju. Kisik može stvoriti crvene i zelene boje, dok dušik može proizvesti ljubičaste, plave i ružičaste nijanse.
Rezultat je predivan ples svjetlosti na noćnom nebu.
