Ove čestice putuju nevjerojatno brzo, čak do 72 milijuna kilometara na sat, a kada stignu do našeg planeta, Zemljino magnetsko polje djeluje kao štit, odbijajući većinu pristiglih solarnih čestica.

Kako je kazao klimatolog i profesor s Geofizičkog odsjeka Prirodoslovnog matematičkog fakulteta u Zagrebu, Branko Grisogono, aurora borealis pojavljivala se i ranije kod nas.

“Pojavit će se i svakih 20 do 25 godina, što je neuobičajeno, ali nije isključivo da se ne može dogoditi. Riječ je o prirodnom fenomenu u magnetosferi i gornjim dijelovima mezosfere. Kad je proces dovoljno jak i kad je anomalija u geomagnetskom polju dovoljno jaka, onda se može vidjeti i iz naših krajeva”, objasnio je.

Kako smo ranije pisali, kada se te nabijene čestice preusmjeravaju duž magnetskih silnica prema polarnim područjima, one interagiraju s plinovima u gornjoj atmosferi Zemlje; kao što su kisik i dušik. Ove interakcije rezultiraju oslobađanjem energije u obliku šarenog svjetla.

Boja svjetlosti

“Specifične boje ovise o tome gdje kozmičke zrake i sunčeve zrake udare u koji dio gornje mezosfere i najviše slojeva atmosfera, iznad stotinjak i dvjestotinjak kilometara i više, gdje već dolazi do disocijacija atmosfere na različite plinove. Drugim riječima, zrak više nije takoreći jednolika smjesa, nego je u atomarnom ili molekularnom stanju, no ovisi udari li u atome natrija ili u atome dušika, kisika, što onda uzrokuje različite boje”, dodao je Grisogono.

Inače, kisik može stvoriti crvene i zelene boje, dok dušik može proizvesti ljubičaste, plave i ružičaste nijanse.

Rezultat je predivan ples svjetlosti na noćnom nebu koji stvara spektakl na nebu koji ostavlja bez daha. Najčešće se polarna svjetlost može vidjeti na području blizu magnetskih polova Zemlje, poput arktičkih i podarktičkih područja pa je vrlo neobično što je jučer aurora borealis bila vidljiva diljem Hrvatske.