Litru trajnog kravljeg mlijeka u našim ćemo trgovinama relativno lako naći za cijenu od oko jednog eura, dok za biljno mlijeko – ako imamo sreće – treba platiti oko tri eura. Bademovo, zobeno i rižino mlijeko su već nekoliko godina popularna namirnica koja je sve češće dostupna ne samo u dućanima, nego i u kafićima. Plant-based napitci potpuno su ušli u mainstream, no njihove su cijene i dalje prilično visoke.

Razumljivo je zašto je cijeli svijet poludio za ovim prehrambenim trendom. Biljno mlijeko ima brojne prednosti naspram mlijeka životinjskog porijekla; manje je štetno za okoliš, nerijetko ima i manje kalorija, a i prihvatljivija je opcija ljudima koji imaju intoleranciju na laktozu. Potražnja za biljnim mlijekom se, prema podacima Euromonitor Internationala, u periodu od 2021. do 20122. godine povećala za 16 posto.

Sirovina nije jedina stavka

Pa, kako je to moguće, posebice ako uzmemo u obzir da je sigurno jeftinije uzgojiti žitarice nego othraniti kravu? Na internetu čak postoje i brojni recepti za zobeno mlijeko koje se može napraviti doma, a stvar se čini prilično jednostavnom. Od sastojaka su potrebni tek nešto zobi, sladilo, ekstrakt vanilije, sol i voda.

The Guardian se bavio ovom temom, a u razgovoru sa stručnjacima su zaključili da proizvođači biljnog mlijeka doista zarađuju više nego proizvođači mlijeka životinjskog porijekla.

U razgovoru o cijeni nekog proizvoda sirovine su važna, ali ne i jedina stavka. Osim što su potrebni sastojci nekog proizvoda, tu su i troškovi hladnog pogona, treba platiti i radnike te prijevoz, kao i marketing za proizvod, njegovo pakiranje… Važno je napomenuti i da je zob, čiji najveći proizvođač u svijetu je Kanada, skuplja no ikada. Također, industrija biljnog mlijeka ulaže značajno više sredstava u razvoj svojih proizvoda no što to čine oni koji se bave kravljim mlijekom. Osim toga, proizvodnja biljnog mlijeka zahtijeva ulaganje osjetno više energenata u miksanje samog napitka, a proizvođači ne dobivaju subvenciju države.

Kupnja ipak malo pala

Iako troškova ima više no što bismo rekli na prvu, britanski novinari su na koncu zbog svega toga izračunali da je situacija iduća: prosječni farmer koji proizvodi mlijeko ima tri posto neto dobiti, čak i kada se u to uračunaju subvencije države, dok proizvođači biljnih mlijeka imaju oko 15 posto neto dobiti.

Kuriozitet kojeg su uočili Britanci je i to da sva mlijeka na bazi bilja imaju sličnu cijenu premda se ne brendiraju kao proizvodi na sličnoj bazi. Bilo bi logično zaključiti da, primjerice, zob košta manje nego bademi. No činjenica je da je biljno mlijeko najvećim dijelom obična voda kojoj je dodan tek mali dio orašastih plodova ili žitarica koje mu daju okus.

Na koncu ističu kako imaju podatak da je u prošloj godini kupnja biljnog mlijeka pala za 3.6 posto i zaključuju kako je jedan od glavnih uzroka upravo cijena i činjenica da radi inflacije sve više ljudi štedi i radi restrikcije u svojim potrošačkim košaricama. Pa preostaje za vidjeti hoće li hype oko biljnih napitaka biti dovoljan da cijene i dalje budu visoke.