Sama riječ kolaž dolazi od francuske collage što bi u prijevodu značilo: lijepiti. To je tehnika kojom se na odabranu površinu (papir, karton..) lijepe izrezani ili kidani komadi, kolaž papira, novina, kartona, udžbenika iz geografije, fotografije i one crno-bijele – svega što se već nađe. Moguće je koristiti i trodimenzionalne predmete, recimo figurice, kockice ili predmete iz svakidašnje upotrebe poput ambalaže, no u tom slučaju govorimo o asamblažu (assemblage).
Vrlo vjerojatno niste jedini koji su se s kolažem zadnje bavili u osnovnoj školi, no kako kaže ‘kolažistica’ Leana, ova pomalo zaboravljena tehnika je namijenjena svakome tko se njome želi poslužiti i tko želi na kreativan način iskoristiti sve one stare časopise i novine koje stoje zaboravljeni.
Želite biti kreativni – kako početi s tehnikom kolaža?
„Lako je reći kako je potrebno “sjest i počet kolažirati”, ali kreativni proces sam po sebi ne bi trebao biti opterećenje već oslobođenje, igra, zabava, istraživanje vlastite mašte, rušenje granica. Važno je imati želje i strpljenja, ostalo se lako nabavi putem.“, započela je objašnjavanje Leana Štasny Kernjus kojoj je kolažiranje jedan od omiljenih hobija.
U dvoje, troje, četvero sve je zabavnije
„Moguće za početak okupiti obitelj i prijatelje, prepustiti se grupnoj dinamici, ostvariti jedan zajednički rad na velikom papiru, kartonu. Postaviti sakupljeni materijal na stol, izmijeniti ideje, vizije, krenut s izrezivanjem i sortiranjem. Vrlo je zanimljivo promatrati interakcije, akcije-reakcije do kojih dolazi gdje će svatko za sebe vjerojatno imat svoju temu kojom će se voditi – to bi bio onaj sociološki aspekt kolažiranja, moguće da sam otišla daleko, ali to su ti slojevi kolažiranja. Zato je zanimljivo. Kolažiraš kolaž, sebe, okolinu, osobu pored, osobe preko puta, ostavljaš nasumični dio sebe na papiru, ostavljaš svoj komentar, izazivaš ostale da reagiraju na komentar, dobiješ po nosu. Ili recimo povežeš se s dadaistom u sebi, izrezane komade ubaciš u kutiju, izvlačiš, lijepiš; nasumično ili redom, od većeg prema manjem, prema boji, teksturi, sadržaju ili ostalim kriterijima – bez brige, oni s vremenom postaju sve jasniji. Pratiš.“, objašnjava Leana.
Možda najteža stvar kod kolaža jest – prepustiti se, no kako kaže Leana, treba biti otvoren za sve ishode, pogreške, iskustva.
„Ovako mi je vrlo teško pisati o prepuštanju općenito, jer svatko ima svoje moguće kočnice. Ovisi o prostoru u kojem kolaž nastaje. Različitosti i odstupanja od svakodnevice su uvijek zanimljivije, donose originalnije radove, zapravo kvalitetniji pristupe radu. Moguća formula za jedan od početaka: na nekom “neuobičajenom” mjestu izrađivati “nešto novo”, pod utjecajem ”Aa”= kolaž.“
Kolaž za svakoga znači nešto drugo, a Leani je bitno to da tehnika nije ograničavajuća
„Sve nastaje jedno iz drugog iz trećeg i tako redom. Početna ideja – koja nije toliko bitna – i rezultat u većini slučajeva nemaju previše poveznica. Istraživanje interakcija, akcija-reakcija, cjelokupni proces i promišljanje o završenom radu koji tek slijedi te je on vjerojatno početak nekog novog, još boljeg projekta budućnosti. Eksperimentalna je, dopušta korištenje raznih materijala koji nemaju previše zajedničkog. Modni časopisi, stare fotografije, udžbenici, omotnice, ambalaža – sve što je nekad bilo, postaje ponovno. Koristiš dosad stečeno znanje- recikliraš, iz kojeg god područja. Nije ograničavajuće.“
Ako ste i vi među onima koji kod kuće imate stare časopise i novine, ovo je idealna ideja kako ih iskoristiti
„Recimo jedan od načina bio bi koristiti isključivo novinske stranice kao baza i onda se ostalim izrezanim komadima može intervenirati na tu stranicu. Ništa se putem ne baca, jer se i najmanji komadić može uklopiti u cjelinu. Rezanjem ili trganjem. Ili druga opcija koristiti papir, hamer, karton- ili slično- kao bazu te na nju lijepiti.“, savjetuje Leana.
Leana ponekad održava i radionice, ali to je tehnika koju bez problema možete raditi i sami kod kuće bez predznanja:
„U dvije radionice koje sam provela s ostalim članovima Kinokluba Poreč dobila sam vrlo pozitivne reakcije. Većina je članova i nakon radionice nastavila kolažirati, sakupljati materijal, znanje, i u proces uključila ostale članove obitelji. Kolaži su postali dio njihovog zajedničkog jezika, likovnog jezika- oblikuju vlastiti. To me veseli i daje mi povoda za održavanjem novih radionica. Sve je to u neprestanom nastajanju,
sve je početak,
međufaza,
ali i djelatnost,
potreba
i otkriće.“
Uživajte u procesu kreacije, stvarajte svaki dan nešto novo, a možda baš kolaž tehnika bude metoda kojom se najbolje izražavate.
