Lucas Werft i njegov tim prije mjesec dana su se vratili u prostore pivnice i pivovare The Garden Brewery, u kojoj su prije otprilike  godinu dana završili krajobrazno-arhitektonski projekt, odnosno preuređenje starog prostora. Osim postizanja određenih estetskih ciljeva, i on i vlasnik su prilikom preuređenja željeli ovome mjestu, koje je 30 godina bilo u asfaltu, unijeti prirodu i učiniti ga ugodnijim za boravak. Motiviran brigom o projektima i nakon njihovog završetka, izmjerene su velike temperaturne razlike u The Garden Brewery u odnosu na vanjske i površinske temperature. Rezultati koji su uloženim trudom i znanjem cijelog tima bili očekivani, ipak su u tolikoj mjeri stigli kao kompletno iznenađenje.

“Očekivali smo neke razlike u temperaturi, ali nikako ovako velike. Na udaljenosti od samo nekoliko metara zabilježili smo temperaturnu razliku od čak 30°C“. I ljudi to itekako osjete – posjetitelji pivnice  ležerno usred ljeta sjede u dvorištu, što je zaista rijedak prizor u Zagrebu, posebice kad se u obzir uzme da je The Garden smješten na Žitnjaku, u industrijskoj zoni”, kaže Werft.

“U našoj branši generalno tražimo put ka održivijim i zelenijim prostorima, ali rijetko zapravo i imamo priliku da svoje ideje realiziramo do kraja. Na ovome projektu imali sreću da je klijent bio otvoren za nove i za zahvat specifične ideje. Mogu reći da nam je ovo prvi referentni projekt u kojem smo realizirali i kompletnu klimatsku adaptaciju ne samo idejom, već i izvedbom. Baš zato smo i radili ovo mjerenje, da vidimo je li stvar uspjela”, nastavlja.

Zajednički cilj

Olakotna okolnost je bila ta što je njega i njegovu tvrtku direktno angažirao vlasnik, a ne, primjerice, arhitekt ili građevinar. To je, objašnjava, u njihovom poslovanju postalo pravilo, a takav im odnos daje puno širu sliku o željama investitora, a investitoru fleksibilnosti u odnosu na smjer osmišljavanja krajobraza, a što uključuje i popločene površine u interijeru i eksterijeru, ne samo one vegetativne.

“Direktno smo s njima dogovarali kako bi stvar trebala izgledati i funkcionirati. Radili smo kompletno vanjsko i unutrašnje uređenje. U interijer smo, primjerice, donijeli biljke koje su puštene u teren. A vani nam je polazna točka bila želja vlasnika da prostor izgleda kao da nije projektiran, odnosno da bude što je moguće jednostavniji”, objašnjava autor projekta.

“Osobno sam djetinjstvo proveo u Njemačkoj pa mi je taj koncept ‘bier gartena’ bio blizak i prilično jednostavan; tu trebaju biti klupe, šljunak i trava te stabla”, kaže Werft.

“Prihvatili su naš prijedlog, iako na prvu nisu znali sviđa li im se. Nisu bili sigurni čini li im se prostor kao pun ili prazan. No uspjeli smo ih uvjeriti da je on takav fleksibilan i prilagodljiv za razna događanja”, prisjeća se.

Poticanje prirodne cirkulacije

Kad su se dogovorili oko vizualnog aspekta, krenuli su na biološki aspekt priče.

“Taj sam razgovor počeo pitanjem: ‘Imate li otpadne vode?'”, prisjeća se.

I imali su ih, 500 litara vode koja se koristi za zagrijavanje kotlova koja je svaki dan odlazila u kanalizaciju, a već je bila i filtrirana.

“Tu smo vodu onda preusmjerili u zalijevanje vegetacije. Zatim smo prešli na gnojidbu organskim gnojivima, odnosu Mikorizom (simbioza između korijena i gljiva). Tako micelij gljiva funkcionalno zamjenjuje korjenove dlačice, te olakšava biljci apsorpciju mineralnih tvari”, priča, pa dodaje kako su većinu površine obradili mješavinom drobljenog kamena i organskog veziva (Stabilizer), koji je vodopropustan i dozvoljava da se dogodi ‘efekt spužve’, odnosno apsorpcija vode u tlu.

Najvažnije na kraju

Zadnja, ali jedna od najvažnijih stavki u projektu su bila stabla.

“”deja je bila da se oslonimo na ono što već raste u našoj okolini, pa smo zasadili grab i kavkasku zelkovu. Ta su dva stabla jednostavna za održavanje, a stvaraju dobar hlad i odličnu mikroklimu. Posebno me oduševila zelkova, koji daje zanimljivu i specifičnu sjenu kakvu ne daje ni jedno drugo stablo, a što je sjajno i za ambijent”, kaže Werft.

I svi su ti elementi na koncu omogućili da je ova površina, koja je nakon 30 godina pod asfaltom, ponovno povezana s prirodom.

“Kad padne kiša, zemlja ju apsorbira, što omogućuje isparavanje i hlađenje. Tako dobivamo cirkulaciju zraka i svježinu. Vodu smo i mimo kiše vratili u zemlju, a ne poslali u kanalizaciju. To zapravo i jest jedan od najvećih problema u našim gradovima. Mi ih isušujemo”, zaključuje Werft.