Zamislite da sve napušteno što uočite tijekom dana na putu od kuće do posla postane umjetnička instalacija. Da svaki otpad, autobusna stanica ili telefonska govornica postane umjetničko djelo koje je vrijedno da se zaustavite i provedete neko vrijeme uz njega. Ne treba dodatno napomenuti kako bi gradovi postali jedno znatno šarenije mjesto, ali i alarm za uzbunu s obzirom na to da bi količina ovakvih umjetnina sačinjenih od otpada dosegla popriličnu brojku. Takav način stvaranja odabrala je umjetnica Mariah Reading iz New Englanda koja u svom radu briše granice između krajolika i odlagališta otpada.

Kao izučena slikarica za pejzaže, Mariah većinu svog kreativnog procesa provodi u prirodi istražujući tajnovita mjesta koja bi mogla postati njezina inspiracija. No, umjesto da ih preslika na platno, ova mlada ekološki osviještena umjetnica, svoja djela naslikava na ono što nađe u prirodi, a to je najčešće otpad. Ideja je kako kaže, promovirati skupljanje smeća i recikliranje, ali i promišljanje o pitanju jesmo li mi i naše smeće odvojeni od okoliša ili smo s njim integrirani.

“Okrenula sam se svojevrsnoj ekološkoj umjetnosti kad je paralela između slikanja krajolika i odlagališta otpada postala nadasve očigledna. Lokacije na kojima slikam postale su prepune smeća i naprosto je nemoguće odvojiti ljepotu i strahotu onoga što pronalazim tamo. Kako bih bar na neki način svojim radom osvijestila na ovu neželjenu situaciju, razvila sam praksu zero-wastea koji uključuje da su moja platna zapravo napravljena od otpadaka pronađenih tijekom mojih putovanja nacionalnim parkovima i zaštićenim krajobraznim okolišem, odnosno krajolike slikam na njima. Fizički komadi smeća obojeni su samo s jedne strane i namjerno su ostavljeni netaknuti na naličju, tako da je izvorni komad otpada ostao evidentan. Kad je jednom dovršen, fotografiram naslikani objekt poravnan s fizičkim krajolikom u kojem se nalazi”, istaknula je ova umjetnica.

Reading je još od srednje škole pretendirala na pejzažno slikarstvo, nalazeći se pod velikim utjecajem impresionističkih slikara. No, na njezinoj posljednjoj godini umjetničke škole započeo je njezin ekološki pristup. Naime, Reading je shvatila da će velik dio materijala koji se koristi tijekom satova likovne umjetnosti, uključujući velike kante betona i gume potrebne za izradu kalupa, propasti. “Da ne pomiješate točnu pravu količinu vode ili boje, sve bi se bacilo stvarajući puno teškog, mokrog smeća. Tada sam odlučila potpuno promijeniti svoj pristup, složiti sav odbačeni otpad, upotrijebiti svoje stare zasušene umjetničke materijale kao platno i na njemu oslikati krajolik kao svoj diplomski projekt”, prepričala je za strane Reading koja od onda ne prestaje oduševljavati svojom ekološkom umjetnošću.

Boce, limenke, obuća, plastične vrećice, ambalaža od hrane, sve što pronalazi, Mariah pretvara u svoje umjetničko djelo, no za razliku od onog što bi naslikala na platnu, ovo u sebi nosi puno dublju i širu poruku. Iako naslikano smeće izgleda predivno, Reading bi više voljela da se ono zahvaljujući njezinim radovima smanji, da se trgnu i vlasti i da jednog dana njezina djela budu samo sjećanje.