Svila je jedna od najstarijih tkanina na svijetu koja je oduvijek smatrana kvalitetnim materijalom koji su nosili oni malo dubljeg džepa. Ova glatka, izdržljiva tkanina izrađena je prikupljanjem prirodnog vlakna iz čahura kukca dudov svilac, zatim bojenjem, predenjem i tkanjem niti. No iza cijelog tog procesa postoji vrlo kompliciran način proizvodnje.
Kako se pravi svila?
Serikultura ili proizvodnja svile počinje uzgojem kukca dudov svilac (Bombyx mori). Bijele gusjenice hrane se svježim listovima duda, koje zatim dok rastu se vrte oko svoje osi i linjaju se, tijekom čega izlučuju protein sericin (koji je kao prirodna guma) koji drži sve niti zajedno u obliku čahure. Ovaj proces traje nekoliko dana nakon čega se gusjenica pretvara u moljca te izlučuje tekućinu koja radi rupu u čahuri kroz koju izlaze van. No pri izlasku iz čahure svilene niti se oštećuju, tako da tvornice koje se bave proizvodnjom svile koriste dudov svilac samo dok se ne učahuri u svoj svileni omot i zatim se prokuhava što ubija gusjenicu, uklanja sericin gumu, a svilena nit se oporavlja netaknuta. Ovaj način proizvodnje gdje se gusjenica nemilosrdno ubija je razlog zbog čega vegani odbijaju nositi svilu. A kada uzmete u obzir da je za proizvodnju oko pola kilograma svilene tkanine potrebno je oko 2500 niti svilenih buba, možete zamisliti kako to izgleda na dnevnoj bazi.
Održivost svile
Svila je prirodno i biorazgradivo vlakno, ali njezina proizvodnja ima veći utjecaj na okoliš od ostalih prirodnih tkanina i to zbog ova tri faktora. Proizvodnja svile oduzima puno energije jer se farme svile moraju držati na kontroliranim temperaturama, a za skupljanje čahura koristi se i topla voda i vrući zrak. Drugo, proizvodnja svile troši puno vode. Ovisnost o dudu, koji je žedno drvo, može ugroziti zalihe slatke vode ako su stabla posađena na mjestima gdje nema dovoljno vode, a velike količine vode također su potrebne za nekoliko različitih koraka u lancu prerade svile. I zadnje, upotreba kemikalija za čišćenje i bojenje svile može zagađivati lokalnu vodu, ometati biorazgradivost tkanine i pridonijeti otrovnom utjecaju tkanine.
Svila bez okrutnosti
Svila se može napraviti i bez ubijanja svilenih buba, a takva svila zove se Svila mira (također poznata kao Ahimsa svila). Osim toga, postoji i Divlja svila (ponekad se naziva Tussar ili Tussah svila) koja je izrađena od čahura koje se nalaze u otvorenim šumama gdje živi nekoliko vrsta divljih moljaca. Ove gusjenice jedu različite biljke i lišće, pa su rezultirajuća vlakna manje konzistentna od onih koje stvaraju svilene bube. Čahure se beru nakon što se moljac izlegne i odletjeti, ili s ličinkama koje su još uvijek unutra. Ova svila ima kraća vlakna i zlatnu boju.
Veganske alternative
Budući da je napravljena od životinjskog proizvoda, svila nije veganska. No postoje razne alternative gdje se niti poput svile mogu izraditi iz nekoliko biljnih izvora. Tkanina nalik svili se može dobiti od stabljike cvijeta lotosa što je već drevna praksa, ali potreban je ogroman volumen stabljika da se napravi mala duljina tkanine. Druga alternativa je piña, tradicionalna filipinska tkanina izrađena od lišća ananasa koja ima teksturu nalik svili i lagana je, prozirna i kruta. Ljudi su također stotinama godina pokušavali proizvesti svilenu tkaninu od jakih, elastičnih paukovih mreža ali je uspjeh bio ograničen, budući da pauci postaju kanibalisti kada su prisiljeni u neposrednu blizinu za izradu svile. No jedna tvrtka koja se bavi proizvodnjom tekstila, Bolt Threads, je osmislila inovativnu i alternativnu sintetičku paukovu svilu. Za izradu su koristili vodu, kvasac, šećer i bioinžinjeriran DNK pauka za razvoj materijala koji je molekularno sličan paukovoj svili. Tkanina nazvana Microsilk ima potencijal biti nevjerojatno žilava i izdržljiva i pokazuje nam kako pomoću znanosti možemo eliminirati sve druge načine proizvodnje koji su okrutni ili neodrživi.
