Velike sile poput Sjedinjenih Američkih Država, Kine, Indije, Japana i Europske unije posljednjih su godina ispitivale Mjesec.
Sada je Rusija lansirala svoju prvu svemirsku letjelicu za slijetanje na Mjesec, nakon 47 godina pokušaja da bude prva sila koja će izvesti meko slijetanje na južni pol Mjeseca. Riječ je o regiji za koju se vjeruje da sadrži tzv. džepove vodenog leda.
POGLEDAJTE VIDEO:
Paralelno, Rusija se tako natječe s Indijom, koja je lansirala svoj lunarni lender Chandrayaan-3 prošloga mjeseca, ali i sa SAD-om i Kinom, državama koje također imaju napredne programe istraživanja Mjeseca.
‘Mrtva trka’
Mrtva je to trka, s obzirom na to da je upravo danas drugi indijski pokušaj slijetanja na Mjesec postigao popriličan uspjeh. Indijska organizacija za istraživanje svemira (ISRO) u četvrtak je potvrdila da se modul za slijetanje Chandrayaan-3, što na sanskrtu znači “mjesečeva letjelica”, “uspješno odvojio” od pogonskog modula.
To znači da će modul sada nastaviti letjeti Mjesečevom orbitom izvodeći niz testova, a slijetanje na Mjesec planirano je 23. ili 24. kolovoza. Misija Chandrayaan-3 krenula je sredinom srpnja i cilj joj je što više saznati o gotovo neistraženoj južnoj strani Mjeseca.
Zašto svi žele na Mjesec?
Niti jedna zemlja nije meko sletjela na južni pol Mjeseca. Neravan teren to otežava, ali nagrada otkrića vodenog leda mogla bi biti povijesna: vjeruje se da bi se mogla koristiti za vađenje goriva i kisika, kao i za pitku vodu.
Stoljećima su se astronomi pitali o vodi na Mjesecu, Zemljinom prirodnom satelitu koji je 100 puta suši od pustinje Sahare. NASA-ine karte 2018. pokazale su vodeni led u zasjenjenim dijelovima Mjeseca, a 2020. NASA je potvrdila postojanje vode na područjima na koja dopire sunčeva svjetlost.
U sve je, dakako, umiješana i politika. Name, Europska svemirska agencija planirala je testirati svoju navigacijsku kameru Pilot-D spajanjem na rusku Lunu-25, ali je prekinula svoje veze s projektom nakon što je Rusija napala Ukrajinu.
Koliko je to održivo?
Iz Europske svemirske agencije (ESA) tvrde da svemirske misije u startu moraju biti što održivije jer su zalihe ograničene na svim svemirskim letjelicama.
Mjesečeva baza koja se ne oslanja na redovite opskrbne misije je održivija i mogla bi trajati neograničeno dugo ako bi stvarala vlastito gorivo iz lokalnih izvora i solarne energije, tvrde.
ESA više od 25 godina radi na stvaranju prijenosnog ekosustava kako bi astronauti mogli donijeti samostalnu atmosferu u kutiji koja će opskrbljivati kisikom, vodom i hranom.
‘Najtraženija roba’
“Voda je najtraženija roba za omogućavanje održivog istraživanja planetarnih površina. Poznavanje načina na koji se voda proizvodi, skladišti i obnavlja u blizini mjesečeve površine bilo bi vrlo korisno budućim istraživačima da je izvade i iskoriste u svrhe istraživanja”, kazao je ranije znanstvenik Sen Hu s Instituta za geologiju i geofiziku Kineske akademije znanosti.
Za buduća istraživanja Mjeseca, uključujući potencijalne dugoročne lunarne baze s astronautima, voda je od iznimne važnosti ne samo za piće, već i kao sastojak goriva, tvrde znanstvenici.
NASA je 1970. godine otkazala Apollo misije te je tako Apollo 17 postao posljednja misija s posadom na Mjesecu. Glavni razlog tomu bio je novac. Trošak dolaska na Mjesec bio je, ironično, astronomski.
