“Događaj od 20 minuta za koji je potrebno šest mjeseci da se stvori”, ovako otprilike opisuje modne revije Orsola de Castro osnivačica Fashion Revolution-a, pokreta za aktivizam koji radi prema održivoj modnoj industriji, tvrdeći kako je to potpuno neodrživo. Iza nas su tri od ukupno četiri najpoznatija Tjedna mode, a onaj pariški još uvijek traje sve do 8. ožujka pa si mnogi aktivisti koji prate svijet mode kao nikad prije postavljaju isto pitanje jesu li tjedni mode održivi, odnosno hoće li to ikad postati? Kako rastu pritisci na modnu industriju da žurno reagira na klimatske i ekološke hitne situacije, dovode se u pitanja upravo i ove modne manifestacije po kojima su oduvijek poznate prijestolnice poput Londona, New Yorka, Pariza i Milana.
Aktivisti tvrde da se modne revije unose u širi neodrživ sustav stalnih trendova i prekomjerne proizvodnje. Globalni brendovi i modna vijeća rade na preispitivanju formata tradicionalne modne revije i minimiziranju njezinog utjecaja na okoliš. Njihovi napori zasad obuhvaćaju jedan veliki čimbenik, a to je potrošnja energije i onaj nešto manji, kao što je catering iza pozornice. Kako tvrde, veliki je izazov prilagoditi ove čimbenike i pretvoriti ih u standard za cijelu industriju jer malo tko želi nametnuti obvezne kriterije ili da se ne smatra da njima ograničavaju kreativnost. “Tjedni mode trenutak su visoke komunikacije za ovu industriju, otvaranje radnih mjesta i prihoda za gradove”, napominje za Vogue Business Carlo Capasa, predsjednik “Camera Nazionale della Moda Italiana (CNMI)”, koja je domaćin Tjedna mode u Milanu. I dizajneri poznati po svojim održivim praksama priznaju dileme. “Lijepo je da svaki brend preuzme vlasništvo nad načinom na koji pokazuju svoj rad jer ne želite nikome ograničiti slobodno izražavanje, ali moramo se uhvatiti u koštac s ulogom dizajnera i relevantnošću modnih revija sada, pogotovo kada se klimatska kriza pogoršava”, istaknula je londonska dizajnerica Phoebe English.
“Ili ćemo proizvoditi modna događanja i promicati našu održivu agendu uz neke kompromise, ili ćemo izbjegavati revije, ali ne možemo onda podijeliti našu poruku kroz modu”, tvrdi s druge pak strane Simon Wick, suosnivač kopenhagenskog brenda (Di)vision koji jasno daje do znanja kako se mnogi dizajneri opiru nekom novom potencijalnom tjednu mode. Pitanje se postavlja kakvu ulogu mogu u tome imati modna vijeća? Nacionalna organizacijska tijela koja predstavljaju modne dizajnere mogu pomoći. “Modna vijeća apsolutno imaju ulogu u održivosti”, kaže Cecilie Thorsmark, izvršna direktorica Copenhagen Fashion Weeka, koja je uvela akcijski plan 2020. godine i zahtijevat će od brendova koji sudjeluju da ispune 18 minimalnih kriterija održivosti od jeseni/zime 2023. koji uključuju i strateško usmjerenje, dizajn, pametni izbor materijala, radnih uvjeta, angažmana potrošača i ono najrelevantnije i- zložbene produkcije, odnosno modne revije.
Međunarodna putovanja i prijevoz između modnih revija najveći su izazov, kaže Capasa iz CNMI-ja. “Pokušavamo minimizirati putovanja između revija grupiranjem lokacija, ali ne možemo učiniti puno ako se dizajneri žele pokazati daleko, na drugim mjestima. Isto tako ne možemo izbjeći ljude koji putuju iz drugih zemalja avionom”, ističe. Mnogi međunarodni tjedni mode su se smanjili od pandemije, dok su se drugi okrenuli hibridnim događajima. Neki tjedni mode čak su tri puta manji od onih prije pandemije, a ograničeni broj međunarodnih gostiju značajno je smanjio emisiju ugljika.
Pomaci na bolje su u posljednjih tri godine donekle vidljivi. Primjerice, u Parizu, Fédération de la Haute Couture et de la Mode (FHCM) od 2020. pruža gostima prijevoz bez emisija uz električni shuttle autobus, sve se više pokušava i minimizirati utjecaj montaže, demontaže i transporta istog. Također, FHCM je potpisao partnerstvo s La Réserve des Arts za ponovnu upotrebu materijala i rekvizita kada prođu tjedni mode, dok su u rujnu prošle godine, objavili i alat za mjerenje ekoloških, društvenih i ekonomskih učinaka modnih događaja. Suradnici i partneri su LVMH, Kering, Chanel, Hermès i tvrtka za financijsko savjetovanje PwC. Alati uključuju mjerenje svega; od montažnih i demontažnih kompleta, broja gostiju, prijevoza modela, potrošnje energije i vode i cateringa, do povezanih komunikacija i digitalnih aktivacija. U konačnici, sažetak koji postavljaju kreativni direktori diktira koliki je otisak revija na okoliš.
Recikliranje postao je jedan od temeljnih promjena tijekom održavanja revije. Tako je primjerice Louis Vuitton, brend kojemu su aktivisti za zaštitu okoliša u listopadu upali na reviju, 700 četvornih metara piste obložio podom s muške revije Jesen/Zima 2021., a kasnije je ponovno korišteno u radionicama brenda Beaulieu i Vendôme Villiers. Stella McCartney kaže da uvijek uzima u obzir utjecaj modnih revija i događanja na okoliš pa u backstageu poslužuje vegetarijansku hranu i koristi digitalne pozivnice umjesto fizičkih. Neki dijele ostatke neiskorištenih materijala, a neki poput Balenciage nadoknađuju ugljik sa svoje revije time što su uključeni u projekt pošumljavanja.
Iako je tekstilna industrija i dalje na popisu najozloglašenijih kada je riječ o negativnom utjecaju na okoliš, dizajneri pa time i organizatori modnih događaja postaju sve više svjesniji ove činjenice što bi u budućnosti moglo donijeti velikim promjenama na ovakvim događanjima, a primjeri dobre prakse poput gore navedenih tek su početak.
