Na samom početku ništa nije bilo teško. Bilo je tu svakakvih prepreka, ali ništa što bi nas obeshrabrilo da odustanemo ili preispitamo svoju odluku. Roditelji i djevojka Petra bili su mi velika podrška, štoviše, zajedno smo ušli u taj projekt i bez njih vjerujem da nikad ne bi uspjeli doći niti približno gdje smo danas, prisjetio se Goran Vrabec, uzgajivač ljutih papričica i proizvođač ljutih umaka, uspješni poljoprivrednik koji danas stoji iza brenda Volim ljuto.

Oduvijek je, kako nam je rekao, volio ljutu hranu, a na domaćem je tržištu bilo teško pronaći nešto zaista ljuto. Stoga je, gotovo potpuno slučajno, uz sendviče u izlasku, prijateljima rekao da će baš on napraviti najljući umak i u tome je i uspio. Danas je na njegovim plantažama u Igrišću u Zagorju stotine sadnica nekih od najljućih papričica na svijetu, poput Habanera, Aji Angela, Hot Portugala i Aurore.

Prvi proizvod je najdraži proizvod 

Ova ljuta priča započinje prije više od deset godina, kada je 2012. godine putem Interneta naručio sjemenke nekoliko sorti ljutih papričica, koje su tada bile najljuće u cijelom svijetu.

“Dao sam ih majci, budući da mi tada poljoprivreda nije bila nešto u čemu sam dobar, a ona se bavila poljoprivredom kao dodatni posao. S obzirom na ljutinu, ta količina je definitivno bila daleko veća od količine koja nam je dovoljna za osobne potrebe pa sam osmislio recept za svoj prvi umak“, rekao je Vrabec.

Prve je bočice htio pokloniti prijateljima za Božić. Proizveo je malu količinu i tu prvu verziju nazvao Vrabasco, prema svom prezimenu. Onda je telefon počeo sve češće zvoniti. Ljudi koje nikada nije upoznao probali su njegov specijalitet i ostali oduševljeni.

“To mi je i danas naš najdraži proizvod, ne nužno zato što mi je najbolji, nego to više nosi neku sentimentalnu vrijednost i podsjeća na sami početak i koliko daleko smo došli“, objasnio je Goran.

‘Morate uživati’ 

Iza toga stoji mukotrpan rad i predanost ovom poslu, briga i stres oko toga hoće li biljka uspjeti i što će se dogoditi ako ne uspije. Unatoč tome, Goran je uz pomoć svoje obitelji, prešao svaku prepreku i 2021. postao poljoprivrednik godine.

Kod uzgoja se vode ekološkim načelima, a pesticide koriste samo ako je to nužno. Sirovinu uvijek testiraju kako bi bili sigurni da su daleko ispod maksimalno dozvoljenih količina pesticida i teških metala.

“Od poljoprivrede je teško živjeti kao i od svakog drugog posla. Ako barem malo ne uživate u tome što radite bit će teško. No, bitno je naglasiti da mi ne živimo od poljoprivrede nego nam je uzgoj chili papričica samo jedan dio poslovanja tj. jedan od koraka u proizvodnji ljutih umaka i ostalih proizvoda od chili papričica. Da moramo živjeti isključivo od primarne proizvodnje to bi bilo daleko teži pothvat“, objasnio je.

‘Cilj je izvoz’ 

Proizvode kuhane i fermentirane umake koji moraju stajati i do nekoliko mjeseci kako bi mješavina mljevenih papričica i soli fermentirala. Dodaje joj se češnjak, ocat i drugi začini, dok kuhani umaci zahtijevaju kuhanje svježih papričica uz dodatak začina i drugog povrća. No, ljutina uvijek malo varira jer je nemoguće dobiti isti intenzitet od papričica koje su ubrane danas u odnosu na one koje su ubrane i prerađene prije dva mjeseca. Tim se Goran, kako je ranije rekao, ponosi jer je to dokaz da su njihovi proizvodi domaći.

Trenutno rade na tome da prošire suradnju kako bi se mogli više posvetiti proširenju proizvodnog pogona. Dugoročni je cilj, pak, izvoz.

“Želimo postići postotak izvoza od barem 60 posto, no to će zahtijevati još jako puno investicija u proširenje, ali mogućnost postoji i optimističan sam oko toga“, kaže Goran.

Optimizam ga je doveo ovdje gdje je danas. Uvijek je vjerovao u svoju ideju, od kada je miješao ljute umake samo za svoje prijatelje pa sve do danas kada ima tisuće papričica i prepoznatu kvalitetu.