Naša avantura započinje pomalo neobično. Suprug je tada bio ostao bez posla, sjedili smo sa sadašnjim kumom i on nam je rekao – zašto ne biste probali. On nam je tada bio velika podrška. Odvažili smo se, poslušali smo ga, i evo nas, govori nam vrijedna Sanja. Na hektar i pol istarske zemlje u okolici Pule, gdje je povrće tretirano tek vodom i sunčevim zrakama, Sanja Kufner započinje svoj radni dan. Ustane pola sata prije zore i odlazi na polje kako bi očistila i pripremila povrće. Kada se sunce digne dovoljno visoko na nebu i kada prođe pauza za ručak, obaveze za ovu ekološku poljoprivrednicu ne staju.

Popodne, naime, odlazi na tržnicu ili dostavlja povrće koje uzgaja sa svojim suprugom Tomislavom. Želi da i oni manje mobilni, umirovljenici i roditelji s malom djecom, imaju olakšani pristup ekološki uzgojenoj hrani. “Uzgajamo sve vrste povrća, a ljeti i lubenice, dinje i jagode. Sad kad je hladnije najviše vremena uzima kupus, tikve i raštika. To ljudi sada i najviše kupuju”, rekla nam je dok se pripremala za popodnevnu dostavu.

Od poljoprivrede, kaže, bole leđa. Ljeti kapa znoj s čela dok okopava gredice povrća, a podizanje teških gajbi prepunih plodova zahtjeva fizičku snagu. Posao je utoliko teži kada se, kao obitelj Kufner, iz poljoprivrede izbace pesticidi i umjetna gnojiva. Kada je sve proizvedeno potpuno prirodno, bez kemikalija koje odbijaju korove i tjeraju biljku da brže rodi. Sav je teret tada na rukama ekološkog poljoprivrednika.

Od rada vlastitim rukama može se dobro zaraditi, ali to zahtjeva potpunu predanost ovom poslu, koji je često nepredvidiv. Loši vremenski uvjeti, sezona s ekstremno malo kiše, problem su s kojim se suočavaju svi poljoprivrednici pa tako i Sanja i Tomislav.

“Bile su ovo ljeto redukcije vode u Istri, ali srećom nisu se odnosile na poljoprivrednike. Vremenski uvjeti nam stvaraju se veće probleme, pogotovo kada nema kiše po nekoliko tjedana. Znali smo ustajati i u dva, tri ujutro kako bi stavili pumpe da sve ne propadne. Nije bilo dovoljno samo po danu zalijevati. Bojim se da će tako biti sve češće i češće”, objašnjava Sanja.

Po struci ekonomist, vrlo je rano shvatila vrijednost proizvodnje hrane, ali i cijenu psihičkog mira koji ovakav posao nosi. “Težak posao je relativan pojam. Ponekad bole leđa više od uredskog posla, svakome je njegov posao najteži, ali ja sam se okrenula poljoprivredi. Radiš u prirodi, nitko ti nije nad glavom, nema onog presinga i norme, sam si složiš sve kako ćeš i što ćeš”, dodaje.

Rade praktički cijelu godinu, a pomažu im i roditelji koliko mogu. Ponekad se cijela obitelj skupi na radnim akcijama, kako Sanja u šali kaže. Narade se, ali provedu vrijeme zajedno.

Danas, kada su ljudi često odvojeni jedni od drugih, s glavama pred laptopima i mobitelima, obitelj Kufer provodi vrijeme skupa na čistom zraku. Sanja je oduvijek, kako je rekla, voljela takav način života. U svoju obiteljsku kuću u predgrađu Pule došli su kada nije bilo ni struje. “Mi pripadamo gradu Puli, ali ovo je ipak ruralniji dio. Imali smo i solarne panele, oduvijek biramo ovakav način života”, kaže.

Gotovo sve što jedu ekološki je proizvedeno, a ono što ne uzgajaju sami, kupe od kolega s Eko tržnice. Cijene su, objašnjava Sanja prihvatljive, čak i jeftinije nego li one u trgovinama. “Kod nas nema posrednika, nema marže, to je kratki lanac. Mi smo ti koji tu hranu proizvodimo, dovozimo i prodajemo, zato je cijena jeftinija nego li ona za organske proizvode u trgovinama.”

Kupaca, kako je rekla, ima sve više. Ljudi su počeli više razmišljati o hrani koju konzumiraju, brinu za zdravlje i ne žele jesti uvezenu hranu koja je tretirana različitim kemikalijama. Prednosti čiste, organske i ekološki uzgojene hrane nebrojene su. Pozitivan utjecaj ovakve prehrane primijetila je i Sanja. “Nisam bila bolesna 15 godina, ni gripa, ni prehlada, ni korona. Ne idem po doktorima, samo to ću vam reći”.