dr_sc_Julije-Domac_mobile

Dr. sc. Julije Domac napisao pismo kćeri, a trebali bi ga pročitati svi roditelji

GREEN_300_listici_sredina

Julije Domac

Obećanje jednog oca

Inženjer, uvijek optimist, ravnatelj, predsjednik i savjetnik. Dr. sc. Julije Domac pionir je energetske tranzicije u Republici Hrvatskoj. Njegova misija prije dvanaest godina da oformi prvu hrvatsku energetsku agenciju, a danas jednu od najjačih u Europskoj uniji, REGEA-u danas se pokazala vizionarskom. Važnost tema energije i klime prepoznao je još dok su na ovim prostorima svi na to odmahivali rukom. Danas uz dužnost ravnatelja REGEA-e obnaša i dužnost predsjednika FEDARENE u trećem mandatu Europskog udruženja regija i energetskih agencija sa sjedištem u Bruxellesu, te je i prvi posebni savjetnik Predsjednika Republike Hrvatske za energiju i klimu. Uvijek optimist, a u slobodno vrijeme i bloger. Influencer u pravom smislu te riječi. Iznad svega otac četrnaestogodišnje Dore. Donosimo njegovu gostujuću kolumnu.

Cijeli svoj profesionalan život posvetio sam nečemu što danas zovemo “energetska tranzicija”. Pojam koji je nejasan i za većinu odraslih ljudi, a kamoli ne za našu djecu. Ipak, to je tema i proces koji će presudno utjecati na čovječanstvo i Zemlju ovakvu kakvu je danas poznajemo.
Već dvanaest godina vodim tim uspješne energetske agencije REGEA-e, a već treći mandat i Europsko udruženje regija i energetskih agencija sa sjedištem u Bruxellesu. Zadnju godinu dana o energiji i klimi savjetujem i Predsjednika Republike Hrvatske. Bez obzira na sve, od svih uloga i zadaća koje obavljam daleko mi je najzahtjevnija, ali najdraža ona u svom privatnom životu – otac sam četrnaestogodišnje Dore.

Vratimo se na kratko na sami početak. Energetska tranzicija – pojam koji brine, pokreće i zbunjuje. Kako sve ono što se događa pojasniti i približiti našoj djeci, školarcima u osnovnim i srednjim školama…? U vremenu prelaska na zeleno i na održivo, svi mi roditelji možemo se naći u situaciji da našoj djeci moramo objasniti zašto treba čuvati klimu, o čemu se radi u tzv. Zelenom sporazumu, što zapravo znači energetska tranzicija. U ovome ne bismo trebali zakazati, trebamo ih pripremiti i naučiti kako treba kad smo već zakazali u tome da im ovaj planet ostavimo zdravijim, čišćim i uređenijim… Odlučio sam s vama podijeliti kako ja to činim – kroz pismo mojoj kćeri.

Pismo Dori

Draga kćeri,

Čudna je godina iza nas, sve više sam uvjeren da se nikada više ni nećemo vratiti na staro. Pitanje je sada – kakav je novi svijet, kakav vam svijet naša generacija ostavlja? Promjene koje dolaze ne događaju se više našim unucima, polako i postepeno. Promjene koje dolaze gledat ćemo zajedno, ti i ja.

Kad sam ja bio mali, u školi smo čitali pismo indijanskog poglavice Seattle-a iz 1854. godine, upućeno američkome predsjedniku u Washington kao odgovor na ponudu da bijelci kupe indijansku zemlju, a koje započinje – Kako možete kupiti ili prodati nebo, toplinu zemlje? Ta ideja nam je strana. Ako mi ne posjedujemo svježinu zraka i bistrinu vode, kako vi to možete kupiti?… Divili smo se tada tom poglavici, ali je pitanje jesmo li ga baš najbolje razumjeli. Mi smo tada odrastali u vremenu u kojem se često govorilo – čovjek je pobijedio prirodu… Tehnologija je jača od sila prirode… Na putu smo da otkrijemo izvor beskrajne energije… Danas znamo – živjeli smo u potpunoj zabludi. Ne zaboravi – nikada čovjek neće pobijediti niti nadjačati prirodu, mi smo dio prirode i samo tako možemo preživjeti. Riječi indijanskog poglavice nitko od nas ne bi trebao nikada zaboraviti – zemlja ne pripada čovjeku; čovjek pripada zemlji! Novac nije jedino mjerilo vrijednosti, svi bismo trebali naučiti svoju djecu.

Nedavno smo gledali onaj prekrasan film David Attenborougha “Život na našem planetu”. Tužna je istina kako smo pohlepom i neznanjem, bahato i bezobzirno, mijenjali naš zeleni i savršeni planet u pustoš u kojoj će uskoro biti teško i živjeti. Kad sam bio tvojih godina, gledali smo tada “Opstanak” – prekrasnu britansku dokumentarnu seriju koja nam je donosila priče o dalekim životinjama, tropskim staništima, dubokim morima. Tu sam seriju gledao u jednom dahu, a danas se bojim da bi je teško bilo ponovo snimiti. Mnoga staništa, biljke i životinje, nažalost više ne postoje… Zato uvijek – upijaj svijet oko sebe. Ostani znatiželjna, istražuj, pitaj i promišljaj! Nikad se nemoj sustezati ni ponuditi rješenja.

Nade još uvijek ima, prije par godina slušali smo djevojčicu Gretu kako bez straha govori kako i zašto moramo zaštiti našu klimu i spriječiti klimatske promjene. Naša kuća gori – vikala je svjetskim političarima, onima koji bi po prirodi svog posla trebali brinuti za svoje države i svoje ljude, za sve nas. – Posebno te molim – budi i budite hrabri, zahtijevajte, budite odlučni, puno odlučniji nego smo to bili mi. Istina je što su govorili i kako su na transparentima ispisivali neki tvoji vršnjaci – Ne postoji plan(et) B. Možda je moja generacija lijepo zamislila “Misli globalno, djeluj lokalno”, ali vi – vi ćete trebati i misliti i djelovati i lokalno i globalno.

Svijet i planet koji vam ostavljamo, nisu, nažalost onakvi kakve smo ih mi naslijedili. Najbolja budućnost kakvu ti mogu poželjeti, i na kojoj ću raditi dok sam tu, je zelena budućnost. Budućnost u kojoj čisti zrak i pitka voda neće biti neki novi luksuz nego bogatstvo koje priroda daje, a koje ćemo znati cijeniti.

PHOTOS BY: I.Tipeš Galić, Privatni album / Sva prava pridržana

Vezani članci

Napravi nešto zeleno već danas.

Klikni „prijavi se“
i na pravom si putu!

Copyright 2021 © Sva prava pridržana GREEN.HR

Naša web stranica koristi kolačiće kako bismo vam pružili najbolje moguće korisničko iskustvo. Informacije o kolačićima koje koristimo možete pronaći u našim Pravilima privatnosti.