Na Suncu se kontinuirano događaju solarne erupcije i oluje, ali ova nedavna rezultirala je “kanjonom vatre” dužine 99 779.33 km i širine 9977 km, koji se doslovno urezao na površinu Sunca, a snimljen je pomoću NASA-ina Opservatorija za solarnu dinamiku. Erupcija je bila toliko snažna da je dolina, koju je stvorila na solarnoj površini, bila dvaput šira od SAD-a i sedam puta duža od same Zemlje.

NASA-ina snimka pokazuje golemi mlaz plazme koji izbija iz Sunca, stvarajući filament na jugoistočnom rubu koji se brzo širi i potom ekspanzira, izbacujući plin u “zonu udara prema Zemlji”. Eksplozija je bila toliko moćna da se mogla s Marsa promatrati iz NASA-ina rovera Perseverance iako je Crveni Planet udaljen 228 milijuna kilometara od Sunčevog kaosa.

Kako ističu iz NASA-e, stvaranje ovog “kanjona vatre” podudaralo se sa Sunčevim ulaskom u fazu solarnog maksimuma, razdoblju posebno intenzivne erupcijske aktivnosti koja se javlja u ciklusu od 11  godina.

Nakon ovako intenzivne erupcije, došlo je i do solarne oluje na južnoj polutci Sunca koja se proširila svemirom. Iako ovakvi izbačaji solarne plazme potencijalno mogu uzrokovati geomagnetske oluje i auroru kada do Zemljine atmosfere, posljedice ove solarne aktivnosti očito će izbjeći naš planet.

Što su geomagnetske oluje?

Geomagnetske oluje su poremećaji u Zemljinom magnetskom polju uzrokovani promjenama u solarnim vjetrovima i međuplanetarnom magnetskom polju u blizini Zemlje. Ovi oluje rezultat su utjecaja solarnih erupcija, poput koronalnih masenih izbočina (CME) ili brzih solarnih vjetrova koji potječu iz koronalnih rupa na Suncu.

Kada ovi solarni vjetrovi i magnetska polja iterferiraju s magnetnim poljem Zemlje, može doći do složenih promjena, uključujući privremene poremećaje Zemljine magnetosfere. Učinci ovih oluja mogu varirati od aurora (sjeverne i južne polarne svjetlosti) do smetnji u radio komunikacijama, navigacijskim sustavima pa čak i električnim mrežama.

Jake solarne oluje krajem listopada početkom studenoga

Ove godine krajem listopada i početkom studenoga, kako objašnjava LiveScience, došlo je do niza snažnih solarnih oluja, još nazvanih “Solarne oluje Noći vještica”, koje su prouzročile visoku razinu solarnog zračenja, sunčevih pjega i geomagnetske aktivnosti, a koje su uslijedile nakon nekoliko iznimno snažnih solarnih erupcija.

Najznačajniji solarni izboji tijekom ovog razdoblja klasificirani su kao oni X-klase, odnosno ulaze u najintenzivniju kategoriju. Ovako jake solarne oluje utjecale su na rad satelita i funkcioniranje elektroničkih mreža. Aurore su viđene na iznimno niskim geografskim širinama, na mjestima gdje inače nisu bile vidljive, a sve zbog jačine geomagnetskih oluja.

Što su solarne erupcije?

Solarne erupcije ulaze u najimpresivnije pojave u našem solarnom sustavu, oslobađajući goleme količine energije i materijala u svemir. Kao što je već spomenuto, ove erupcije mogu duboko utjecati na međuplanetarni okoliš. Također, mogu predstavljati prijetnju satelitima, astronautima i sustavima na Zemlji koji se oslanjaju na elektroničku tehnologiju.

Kao što je već rečeno, solarne erupcije, prije svega u obliku solarnih bljeskova i koronalnih masenih izbočina (CME), nastaju kada Sunce oslobađa nakupljenu magnetsku energiju, a često su povezane sa sunčanim pjegama, koje su hladnije, tamnije površine na površini Sunca i ukazuju na područja intenzivne magnetske aktivnosti.