Mark Shayler je poznati stručnjak za održivost i istaknuta osoba u svijetu održivog poslovanja. S više od 25 godina iskustva u tom području, radio je s nizom klijenata, od malih startupova do multinacionalnih korporacija, pomažući im da razviju inovativna, održiva rješenja koja koriste okolišu i njihovom profitu.

Imali smo priliku razgovarati s Markom i čuti njegovo mišljenje o trenutnom stanju održivosti u poslovanju, izazovima i prilikama koje su pred nama te o njegovom vlastitom putu kao konzultanta za održivost. Također smo razgovarali o nekim od njegovih istaknutijih postignuća, ulozi kružnog gospodarstva u postizanju održivije budućnosti i kako zamišlja svoju ulogu u oblikovanju te budućnosti.

Markova strast za održivošću vidljiva je u njegovim odgovorima koji su pronicljivi i inspirativni. Njegova jedinstvena perspektiva i duboko razumijevanje problema razlog su zbog kojeg nipošto ne smijete propustiti njegovo gostovanje na nadolazećem Greencajt festivalu, posebice ako ste zainteresirani saznati više o ulozi održivosti u oblikovanju budućnosti poslovanja. Stajališta jednog od najkarizmatičnijih britanskih govornika zasigurno će potaknuti konstruktivnu raspravu o kojoj će se dugo pričati.

Što vas je inspiriralo da karijeru podredite održivosti kako su izgledali vaši?

Kad sam bio u osnovnoj školi, radio sam projekt o Greenpeaceu i kitu. To je bilo oko 1975. godine. Dirnuo me i postao sam stvarno motiviran ovim citatom: “Kad se posječe posljednje stablo, pojede zadnja riba i otruje posljednji potok, shvatit ćeš da ne možeš jesti novac”. To je izreka sjevernoameričkih domorodaca, ali nitko ne zna tko je to točno rekao. To me motiviralo od osme ili devete godine da nešto poduzmem.

Što mislite koji su najhitniji izazovi održivosti i kako se oni mogu riješiti?

Ovo je sjajno pitanje. Doslovno svi sustavi planeta pod stresom su klimatskih promjena i stvaraju golemu povratnu spregu. To šteti zdravlju oceana (najveću prijetnju oceanima), što zauzvrat oštećuje sposobnost oceana da se nose s viškom ugljika, povećava kiselost i temperaturu. Kasnije oslobađa pohranjeni metan i ugljik u ledu i pogoršava klimatske promjene. Dakle, ovo je izazov broj jedan s kojim se suočavamo.

Drugi je kolaps bioraznolikosti. Bez insekata nema nas. Ako nema biljaka, nema hrane i u konačnici opet nema nas. Manje stabala i kvaliteta šume koja se urušava znači manje ponora ugljika, to naposljetku znači više klimatskih promjena što ponovno dovodi do toga da neće biti ni nas. Ova dva izazova nadmašuju svaki drugi izazov koji imamo.

Možete li podijeliti neke primjere uspješnih inicijativa održivosti u koje ste bili uključeni i kakav su učinak imale?

Ovo radim već jako dugo. Tako da imam mnogo primjera:
1. Sniženje pakiranja za Belkin. Belkinu sam uštedio 3,9 milijuna dolara kroz smanjeno pakiranje. Ovo je također značajno smanjilo ugljik jer su uspjeli povećati kapacitet kamiona za 300%.
2. Redizajn proizvoda kako bi se smanjili kvarovi i troškovi proizvoda. Klijent je bio Indesit i redizajnirali smo perilicu rublja. Ušteda je bila oko 1,2 milijuna dolara.
3. Poslovni modeli kružnog gospodarstva. Radeći s RS Components uveo sam poslovni model koji se temelji na kupnji proizvoda na kraju njegovog vijeka trajanja. Također smo poboljšali dizajn proizvoda. Prodaja je skočila za 8000%.

Kako vidite da tehnologija oblikuje budućnost održivosti i koje će inovacije po vašem mišljenju biti najučinkovitije?

Hvatanje i skladištenje ugljika sada je bitno. Kvalitetno uklanjanje ugljika doista je važno i ova će se tehnologija morati ubrzati. ‘Block chain’ kao način osiguravanja performansi i poboljšanja opskrbnog lanca. Za povećanje učinkovitosti potrebne su mnoge tehnologije, posebice u grijanju. Tehnologije obnovljivih izvora energije također su središnje za našu pretvorbu s fosilnih goriva na obnovljive izvore energije, posebno duboku (5 km) toplinu iz tla.

Što mislite kakvu bi ulogu vladine politike i propisi trebali imati u promicanju održivosti i kako mogu biti najučinkovitiji?

Zakonodavstvo se sve više smatra najnižom potrebnom razinom učinka. Vlade trebaju iskoračiti i voditi, pokazati potencijal. Koliko bi država i svijet bili bolji kad bismo se prebacili na tehnologije i poslovne modele s niskim udjelom ugljika. Moraju pokazati dobre strane, a ne plašiti nas lošim stranama.

Kako uravnotežujete gospodarsku stvarnost poslovanja s potrebom za promicanjem održivosti i što savjetujete tvrtkama koje se bore s tim izazovom?

Prema mom iskustvu, ima vrlo malo nedostataka. Kapitalna ulaganja su rijetka, ali se općenito vraćaju za manje od sedam godina. Posao koji sam do sada odradio smanjio je troškove za 160 milijuna dolara godišnje. Međutim, potrebna je promjena u mentalitetu. Ovdje se ne radi o brzim rješenjima, već o ugrađivanju održivosti u inovacijski proces od samog početka.

Što mislite koje su ključne vještine i kvalitete koje su potrebne za uspjeh u području održivosti?

Kreativnost, sposobnost rješavanja problema i emocionalnu inteligenciju. Ovo su tri najzahtjevnije poslovne vještine trenutno. Dodao bih i matematiku.

Možete li govoriti o trenutku kada ste se suočili s posebno teškim izazovom održivosti i kako ste ga prevladali?

Svi izazovi održivosti zahtijevaju promjenu u razmišljanju, zahtijevaju mentalitet “da, i…” umjesto “da, ali…” mentalitet. Iako je bilo mnogo jasnih projekata, nije bilo nijednog koji je bilo preteško riješiti. Glavna prepreka je potraga za materijalima koji imaju manji učinak. Čak i ako požurimo s plastikom koja se može kompostirati, to uzrokuje mnoge probleme jer se ona ne kompostira dobro i ako greškom uđu u tok recikliranja, većina ih se topi na nižoj temperaturi od standardne plastike, a to stvara ogromne probleme.

Moji omiljeni primjeri su jednostavne ideje koje su drugi predvidjeli. Na primjer, kada sam redizajnirao perilice rublja, pitao sam brend koja se komponenta prva pokvari. Odgovor je bila glavna kontrolna ploča. Zašto ne radi? Odgovorili su mi zato što se smoči. Gdje se nalazi? Ispod ventila za dovod vode. Hoćemo li ploču pomaknuti? Rekli su da je to genijalna ideja. Ne, nije genijalna. Samo sam postavio bolje pitanje.

Možete li opisati pristup koji koristite na svojim radionicama o održivosti i što ih čini jedinstvenima?

Vodimo dvije vrste radionica. Jedna je strateška, a druga praktična. S obje počinjemo s razumijevanjem problema u puno više detalja. Iako sam veliki obožavatelj brzih i agilnih pristupa inovacijama, mislim da je jako važno utvrditi rješavate li ispravno problem, tada mu možete hitro pristupiti. Promatramo proizvode i usluge tvrtke tek nakon što smo razumjeli njihovu svrhu, kupce, tržište i konkurente.

U ovom trenutku radionice se razlikuju. Što se tiče politike i strategije, postavili smo viziju poslovanja koja ih udaljava od mjesta gdje jesu prema regenerativnom poslovanju. Izrađujemo politiku koja odgovara ovoj viziji, a zatim detaljnu strategiju koja će vas tamo odvesti. Ovo nisu samo riječi, one se temelje na djelima.

Za praktičnu radionicu identificiramo što je najvažnije za tvrtku u smislu strategije i troškova. Zatim to uspoređujemo sa znanošću. Onda razgovaramo o procesu bilježeći korištene sirovine i energiju, vodu i ambalažu. Zatim stavljamo financijske procjene i procjene ugljika nasuprot tome i gradimo jednostavan dijagram toka procesa ili usluge. To nam omogućuje da suzimo područja koja imaju najveći utjecaj na okoliš ili troškove. Mi rekonstruiramo ili redizajniramo ta područja, ne samo da smanjimo ugljik, već i da smanjimo troškove i povećamo prodaju.

Koje vrste poduzeća ili organizacija obično posjećuju vaše radionice?

Imao sam sve vrste poduzeća na svojim radionicama, od dizajnerskih agencija i drugih uslužnih tvrtki, do proizvođača odjeće i elektroničkih tvrtki, do proizvođača hrane i lokalnih vlasti.

Možete li podijeliti neke priče o uspjehu ili primjere tvrtki koje su provele inicijative održivosti kao rezultat pohađanja jedne od vaših radionica?

Ima ih jako puno.  Pasta King je doživio povećanje prodaje od 100%. Pivovara St Austell je uštedjela milijun funti, Amazon je uštedio 1,1 milijun funti dok ej SC Johnson uštedio 900.000 funti. Jednom kolektivu stomatologa sam pomogao uvesti nove ekološke politike i strategije.

Kako uravnotežujete svoju posvećenost održivosti s drugim aspektima svog života, kao što su obitelj, posao ili slobodno vrijeme? Kako uključujete svoju obitelj i prijatelje u svoje napore za održivost?

Naš posao je obiteljski. Sastoji se od moje supruge, sina i jedne od naše tri kćeri. Radimo zajedno za bolji svijet. Teško je uskladiti vrijeme kod kuće i na poslu. Volim ono što radim i stoga ponekad dopustim da se umetne u obiteljsko vrijeme. Ali radi u oba smjera, imam i malo vremena za obitelj tijekom radnog dana. Moja je obitelj odrasla uz održivost kao pozadinu načina na koji živimo. I to je ključno, jednostavno tako radimo stvari. Nije potreban dodatni napor.

Gledajući unaprijed, koje su vaše nade i težnje za budućnost održivosti i kakvu ulogu se nadate igrati u njezinom oblikovanju?

Radim to dugo vremena i još nismo ni počeli pravilno mijenjati ponašanje. Sve dok to smatramo luksuzom, odvojenim od osnovne djelatnosti ili inovacije, nećemo uspjeti napredovati. Održivost i ugljična pismenost (zapravo pismenost o bioraznolikosti) trebaju postati dio opisa poslova i odgovornosti svih, inače svi gubimo. Ako mogu baciti malo svjetla u mračne kutove, ako mogu demistificirati i pojednostaviti akcije koje trebamo poduzeti i ponašanja koja trebamo razviti, osjećam da je to najveći utjecaj koji mogu imati.