Stotine traktora blokirale su središte Bruxellesa, a bijesni poljoprivrednici gađali su Europski parlament jajima. Veliki prosvjedi poljoprivrednika već mjesecima potresaju Europu u zemljama poput Grčke, Njemačke, Portugala, Belgije, Poljske i Francuske.
Neke brige, poput plana Berlina da postupno ukine porezne olakšice na poljoprivredni dizel radi ravnoteže proračuna ili zahtjeva u Nizozemskoj za smanjenjem emisija dušika, specifične su za svaku zemlju. No mnoge su zajedničke cijelom kontinentu.
Poljoprivrednici tvrde da se suočavaju s padom cijena, rastućim troškovima, teškim regulacijama, moćnim i dominirajućim trgovcima, dugovima, klimatskim promjenama i jeftinim stranim uvozom, sve unutar EU-ovog poljoprivrednog sustava koji se temelji na pretpostavci da je “veće bolje”. Iznijeli su niz zahtjeva koji odražavaju njihove specifične brige i izazove u vezi s radom u poljoprivrednom sektoru:
Povećanje cijena: Poljoprivrednici inzistiraju na nužnosti pravednijeg određivanja cijena njihovih proizvoda kako bi se osiguralo da pokrivaju sve troškove proizvodnje i omoguće poljoprivrednicima pristojan životni standard.
Ograničavanje uvoza: Zahtijevaju postavljanje strožih kontrola nad uvozom kako bi se spriječila nepravedna konkurencija s proizvodima iz zemalja koje ne podliježu istim standardima i regulativama, čime bi se zaštitila domaća poljoprivredna industrija.
Financijska potpora: Poljoprivrednici traže povećanje financijske potpore i subvencija od strane vlada i europskih institucija kako bi se ublažile ekonomske poteškoće s kojima se suočavaju, posebice u kontekstu promjena u globalnom gospodarskom okruženju.
Smanjenje birokracije: Kritiziraju višak birokratskih prepreka koje otežavaju vođenje poljoprivrednih poslova, te traže smanjenje administrativnih opterećenja kako bi procesi bili efikasniji i manje opterećujući.
Pravednija raspodjela potpora: Žele pravedniju raspodjelu sredstava iz Zajedničke poljoprivredne politike (CAP), s naglaskom na smanjenju nejednakosti između velikih i malih poljoprivrednih gospodarstava, čime bi se očuvala raznolikost poljoprivredne proizvodnje.
Što političari čine kako bi stišali prosvjede?
Nacionalne vlade poduzimaju korake: Berlin je ublažio svoje planove o smanjenju subvencija za dizel; Pariz je otkazao povećanje poreza na dizel, odgodio druge mjere i obećao 150 milijuna eura pomoći, potičući sindikate poljoprivrednika da pozovu članove da obustave prosvjed, prenosi The Guardian.
Na razini EU-a, Europska komisija predložila je ograničenje poljoprivrednih uvoza iz Ukrajine putem “hitne kočnice” i izuzeće poljoprivrednika od obveze da 2024. godine drže 4% svoje zemlje neobrađene, ali i dalje primaju subvencije EU-a. Kako ne bi dodatno uznemirila već pobunjeni sektor, Emmanuel Macron, predsjednik Francuske, i Leo Varadkar, premijer Irske, izjavili su da se predloženi trgovinski sporazum EU-Mercosur ne bi trebao potpisati u sadašnjem obliku.
S poljoprivrednicima koji sve više dobivaju podršku od desničarskih stranaka Europe, koje se očekuje da će ostvariti značajan napredak na izborima za Europski parlament u lipnju, daljnji ustupci čine se izglednima.
