On misli da kao društvo još uvijek nismo dotaknuli dno. Potpuno suprotno, mišljenja je da može i gore, ali i da sami utječemo na svoju budućnost jer ona je onakva kakvu stvaramo, a ne onakva kakva se očekuje.
Prema njemu – sve ima svoj rok trajanja pa tako i naša civilizacija.
Ipak, kraj ne mora nužno biti strašan, govori nam naš astronom svjetskog glasa, futurolog i voditelj Zvjezdarnice Višnjan.
Ali što ako ipak bude? I što to znači za čovječanstvo i prirodu kakvu danas poznajemo? Je li moguće da će, jednoga dana, sve samo nestati? I ako nestane, što onda? Postojat će samo – ništa?
Ili?
On je Korado Korlević, naš najpoznatiji astronomski um i jedan od najvećih znanstvenika današnjice, koji zbog prirode svoga posla i brojnih polja interesa, voli zaviriti i preko granice sadašnjosti, točno do točke gdje počinje budućnost.
Za njega ona nije tek jedinstvena. Naprotiv, mnogo je budućnosti, ali se neke naprosto ugase u trenutku kada se otvore misteriozne ključanice o kojima govori. Točno tada – nestaje jedna budućnost. U velikom intervjuu otkriva nam koliko ključanica imamo, što ako se sve otvore, ili jednostavnije – je li nam, zbog klimatskih promjena, kataklizma možda bliže nego što to mislimo i imamo li uopće više budućnosti?
Ljeto 2023. smo svjedočili velikim toplinskim valovima i ekstremnim izmjenama temperature. Hoće li tako izgledati naša budućnost? Kako komentirate tu situaciju?
Nemam puno za komentirati. Već se dvadeset godina govori o tome da raste srednja godišnja temperatura zraka, da rastu brojni ekstremi i da se podiže razina mora.
Sada možemo samo konstatirati da tako doista i jest. Mi astronomski još uvijek nismo izašli iz ledenog doba pa se Zemlja grije. No, naše ubacivanje svih mogućih stakleničkih plinova u atmosferi nimalo ne pomaže. Dolaze još veći esktremi u temperaturama i oborinama.
O kakvim ekstremima je riječ, kako će se to odraziti na svijet i čovječanstvo?
Simulacije pokazuju da će neki dijelovi Zemlje postati izrazito nepogodni za život i poljoprivrednu proizvodnju. Očekuju se silne migracije iz subsaharske Afrike prema sjeveru, unutar i oko indijskog potkontinenta.
Spominjali ste ranije matematiku kaosa koja nam omogućuje da na neki način predvidimo hoćemo li imati katastrofe poput udara asteroida u Zemlju. Te proračune zovu ključanica kaosa. Što bi to bilo u kontekstu klimatskih promjena?
Ima dosta toga: konačno okretenja ka električnim automobilima, javno mnijenje da se nešto treba konkretno napravili, ali i “veliki reset” Svjetskog ekonomskog foruma te da solarna i vjetro električna energija postaje jeftnija od one iz termoelektrana.
Osim toga, tu je i njemačko gašenje nuklearnih elektrana i prelezak na termoelektrane koje izgaraju najprljaviji ugljen, lignit, ali i napad i rat u Ukrajini. To bi mogle biti i naznake da bi se dalo pokrenuti kontrolirani fuzijski reaktor, ali i visoonaponski istosmjerni dalekovodi i slično.
Možemo li onda ,u tom kontekstu, uopće dodatno napredovati? Što je još uopće “ostalo” za otkriti i kako gledate na budućnost znanosti kao takve?
Nažalost ne postoji nešto homogeno kao “društvo”. Bit će dobitnika i gubitka u cijelom procesu. Sve ide sporo, a priroda i ekosustavi budu gubitnici. Mogu i cijele države i narodi biti gubitnici.
Korisnost novca investiranog u “javnu” znanost pada ulaskom politike u taj sustav, kroz financiranje samo onih projekata koji su “sigurni”, odnosno onih koji prođu recenziju, dakle ne onih inovativnih.
Društvene znanosti i umjetnost imaju zadatak spriječiti neko buduće nasilje koje će biti posljedica klimatskih promjena. No, taj dio trenutno rade traljavo jer društvenim medijima dominiraju algoritmi koji potenciraju sukobe u lovu na klikove te dominiraju niske strasti.
Paralelno, ostale znanosti trenutno sve arhiviraju, stvaraju se backupovi poput “Deep Freeza” na Svalbardu, “Digital genome” vremenska kapsula u Švicarskoj. Drugim riječima, sve u cilju da civilizaciji koja dolazi nakon kolapsa naše civilizacije, ostavimo naša znanja i našu umjetnost. Počeo nas je hvatati strah da će se ponoviti priča s aleksandrijskom bibliotekom.
Što mislite o skepticima koji su u Hrvatskoj u posljednje vrijeme sve glasniji? Kako komentirate sve više negativnih komentara na znanstvenu zajednicu i svojevrsnu poplavu teorija zavjere?
Što siješ to i žanješ. Nakon trideset godina deindustrijalizacije, guranja medijske i političke “prodaje snova“, nad stvaranjem novih vrijednosti, sustavnom politikom pretvaranja građana u potrošače, što se drugo moglo očekivati?
Nismo dotakli dno, sada samo možemo očekivati da nam ta ekipa bude izglasala i naše Trumpove, Erdogane, opasne kicoše i populiste… našeg Nerona.
Ima li onda Zemlja, i posljedično, čovječanstvo rok trajanja?
Sve ima rok trajanja. Za tehnološku civilizaciju se smatra da od trenutka početka korištenja nebiološke energije do dekadentne faze i kolapsa ( i/ili samouništenja) prolazi oko 300 godina.
Čovječanstvo je druga priča i ovisi kako se definira. Sigurno Homo sapiens ne može trajati zauvijek. U idućih će se desetak godina dogoditi puno toga u pravcu /Homo sapiensa-novo, Homo superior, Homo symbiota, Homo machina. Transhuman agenda je u punom zamahu.
Ipak, nije sve totalno “strašno”. I padom Zapadnog Rimskog carstva, puno je toga ostalo, pa i padom Bizanta, od Mletačke Republike je nastala Venecija…iz svega toga je nastala današnja civilizacija. Ono što je ostalo od te civilizacije treba zavrnuti rukave i spasiti što se spasiti da, od vrijednosti zajednice, ostataka prirode, ljubaznosti i dobrote.
Budućnost obično bude takva kakvu stvaramo, a ne onakva kakva se očekuje.
‘Moram spavati’
Potpuno u svojoj maniri, za kraj nas jednostavno pozdravlja:
“I to bi bilo to, ipak moram sad otići spavati…možda je ovo bilo krivo vrijeme za pisati, neki deprimirajući period dana. Hrabro”, kaže za kraj Korado Korlević.
