Nedavna studija, objavljena u časopisu Science, otkrila je kako 45 posto urbanih područja Kine tone brže od 3 mm godišnje, dok 16 posto tone brzinom većom od 10 mm godišnje. Autori studije analizirali su 82 kineska grada s populacijom većom od 2 milijuna ljudi, koristeći radarske impulse sa satelita kako bi identificirali promjene u udaljenosti između satelita i tla. Potom su mjerili koliko su se promijenile nadmorske visine gradova u razdoblju od 2015. do 2022. godine.

Otkrili su da najveći kineski grad, Šangaj, i dalje tone, a unatrag 100 godina potonuo je oko 3 metra.  Gradovi poput Pekinga i Tianjina također su pogođeni slijeganjem tla. Postoji nekoliko čimbenika koji dovode do slijeganja tla, a neki od znanstvenika smatraju da je glavni uzrok eksploatiranje podzemnih voda. U zaključku studije, znanstvenici su upozorili kako slijeganje tla ugrožava stabilnost zgrada i ključne infrastrukture te pojačava učinke klimatskih promjena, kao što su poplave, posebice u obalnim gradovima gdje dolazi i do porasta razine mora.

Slijeganje tla već košta Kinu više od 7,5 milijardi juana godišnje, što je otprilike 1,05 milijardi dolara, ali s ovim se problemom ne bori samo Kina.

Jedna studija objavljena početkom godine navodi da je oko 6,3 milijuna kvadratnih kilometara zemljišta diljem svijeta izloženo riziku od slijeganja tla, pri čemu je Indonezija jedna od najviše pogođenih zemalja.