Opstali smo svih ovih godina i zbog toga sam možda najponosnija, ali svi ti izazovi koji su se našli na našem putu nisu bili nimalo jednostavni i trebalo je to sve preskočiti, prisjetila se Sandra Babac, koja je sa suprugom Alanom postavila visoke standarde ekološke proizvodnje u Hrvatskoj.

Na otvorenom području zapadnog dijela Zadarske županije, gdje dere bura i nosi morsku sol, u vremenima kada gotovo nitko na ovom području nije govorio o ekološkim nasadima, Sandra i Alan započeli su s uzgojem smokve. Bez pesticida, umjetnih gnojiva, kemikalija – sve su radili sami, ručno. Danas, stoga, ponosno stoje iza jednog od naših najpoznatijih brendova – Šinjorine Smokve.

Pioniri ekološke proizvodnje 

“Smatram da smo na neki način pioniri svega čega smo se dotaknuli jer smo s ekološkom proizvodnjom krenuli u vrijeme kada gotovo nitko nije. Bilo je nas par koji smo to radili, ali priča sa smokvom je nešto zaista posebno“, kazala je Sandra, istaknuvši pritom da je u to vrijeme na tržištu bilo proizvoda od suhih smokava, no oni su uvijek radili sa svježom. To je ključna razlika, objašnjava nam.

Uhvatili smo ju gotovo u sred posla kojeg u poljoprivredi uvijek ima. A kada si sam svoj gazda, a posao ti je pritom postao životni stil, teško je odvojiti slobodno vrijeme od onog radnog.

“Suprug i ja smo se dobro podijelili i funkcioniramo zaista kao tim. Moram priznati da je on više zadužen za brojke budući da ja ni dan danas ne znam koliko košta poklopac od staklenke“, kroz smijeh kaže Sandra, odgovorna za komunikacije, preradu i marketing.

Svi rade zajedno 

Kada dođe vrijeme berbe, uključe se i djeca, a onda se radni dan pretvori u odličan način da provode vrijeme zajedno, kao obitelj. Njihova su djeca voljna pomoći, ali Sandra je svjesna da se sve manje mladih odlučuje na poljoprivredu kao primarni izvor prihoda.

“Teško je u današnjim uvjetima, od tržišnih pa do onih na terenu, odlučiti se za poljoprivredu. To nije fizički nimalo lagan posao, a uz sve to treba imati i strpljenja, ali i veliku želju. Moraš to voljeti da bi sam sebe motivirao“, objasnila je Sandra pa nastavila:

“Danas je možda lakše sjediti u klimatiziranom uredu i raditi, iako ne želim ničiji rad omalovažavati, svaki je posao težak na svoj način, ali mislim da su mladi za poljoprivredu nekako najmanje zainteresirani“, iskreno je rekla.

‘Kako ne podržati naše, lokalno’

Uspjeti u poljoprivredni u Hrvatskoj, a pritom ostvariti značajnije financijsko uporište, poprilično je trnovit put. Problem su uvjeti na polju, sve izražajnije klimatske promjene, ali i zahtjevni uvjeti na domaćem tržištu.

“ Danas imate specijalizirane trgovine za eko namirnice kojima sam ja, primjerice, nekoliko puta kucala na vrata i nudila svoje proizvode, ali nisu htjeli. Unatoč tome što su naši proizvodi ekološki, certificirani, što smo godinama nagrađivani i što smo pioniri u ovome. Dakle imate nekoga tko se busa u prsa, da se tako izrazim, s ekološkim proizvodima, a ne ispunjava one osnovne uvjete, a to je da potiče lokalne proizvođače“, objasnila je Sandra.

No, činjenica da su ona i suprug bili uporni rezultat su njihovog današnjeg uspjeha –pet pekmeza različitih okusa, nasadi smokve i dunje te brojni ekološki kooperanti.

“Ponosna sam što sam praktički ni iz čega stvorila brendirani proizvod, koji je danas zaštićen ispred Državnog zavoda za intelektualno vlasništvo. Ljudi ga prepoznaju kao našu tradiciju i to mi daje motivaciju da i dalje ustrajem.“