Možda se nikad niste susreli, a ni pitali koliki otpad stvara scenografija, kazališni ili filmski rekviziti, no svaki taj sitni detalj koji scenu čini savršenom jednog dana završi na otpadu. Kad smo prije nekoliko mjeseci pisali o “groblju” lutaka u Engleskoj, odnosno neobičnoj radnji u kojoj su završile sve lutke iz izloga ne bi li se dalje iznajmljivale za potrebe filmske i kazališne industrije, naišli smo na podatak kako je u sklopu te radnje napravljeno istraživanje o emisijama CO2 plastičnih lutaka i došli su do podataka kako 50 puta unajmljena lutka proizvede 2,2 kg CO2, dok ona jednom korištena 89 kilograma. Podaci koje svakako ne bi trebali zanemariti svi oni iz industrija koje koriste lutke poput modne, filmske i kazališne. Istraživanje s lutkama vrlo se lako može implementirati i na drugi otpad proizveden u ovoj industriji, a najbolje rješenje u vidu njegovog smanjivanja leži upravo u prenamjeni, posudbi, razmjeni i ne bacanju.
Da, možda brojem kazališta ili filmskih setova ne možemo parirati jednoj Britaniji ili Americi pa time i količinom otpada proizvedenoj u toj industriji, no on i dalje postoji i s njim treba oprezno i sa sviješću postupati. Kao najsvježiji i najbolji primjer kako smanjiti scenografski otpad, odnosno prenamijeniti ga i iznova ga koristiti svjedoči projekt “Šteta bacit”, nastao pod organizacijom Umjetničke organizacije Empiria, koju vodi redateljica Iva Srnec Hamer. “Projekt je nastao potaknut grupom na Facebooku „Šteta bacit“ koju sam pokrenula još 2019. godine, a već u prvih nekoliko dana imala je velik odaziv među umjetnicima i kulturnim radnicima. Zastarjeli ili nepotrebni scenografski i kostimografski elementi čine posebnu vrstu glomaznog otpada o kojoj se malo govori, a ova je grupa potaknula svijest o tom problemu. S jedne strane, postoji široka mreža nezavisnih kazališta koja često troši svoja limitirana financijska sredstva za kupnju scenografskih i kostimografskih elemenata koji u mnogim institucionalnim kazalištima stoje u fundusima potpuno nekorištena. S druge strane, nezavisna kazališta koja postoje duži niz godina imaju problem vlastitog akumuliranog fundusa koji je nerijetko skladišten na više lokacija. Kada sam shvatila da je i moj privatni stambeni prostor postao odlagalište koje se ne prestaje širiti, pokrenula sam grupu kako bi umjetnici i kulturni radnici mogli razmjenjivati i donirati elemente svojih kazališnih fundusa, a pritom uštedjeti novac i pomoći ekološkoj kampanji“, opisuje nam umjetnička voditeljica i osnivačica organizacije.
Tako je grupa na društvenim mrežama “Šteta bacit” postala pravi temelj za širenje planova i ideja. “Ove godine, inspirirani ovom idejom grupe, osmislili smo projekt u okviru kojeg planiramo provesti radionice izrade lutaka iz odbačenih predmeta, prenamjene i dorade predmeta (rekvizite), zatim radionice reciklaže i tribine koje će pomoći umrežavanju umjetnika u zajedničkoj misiji – smanjenju otpada. Drago nam je zbog velikog odaziva samostalnih umjetnika, kulturnih radnika i umjetničkih organizacija, a osobito je velik poticaj dalo Gradsko kazalište “Žar ptica”, donirajući Empiriji kostime i rekvizitu iz vlastitog fundusa, na čemu smo iznimno zahvalni ravnatelju Dragi Utješanoviću”, ističe Iva Srnec Hamer.
Ako se pitate kako doći do kostima ili kako nešto donirati ovoj hvalevrijednoj inicijativi, procedeura je vrlo jednostavna. “Zasada se možete priključiti otvorenoj grupi na Facebooku “Šteta bacit“ i postati dio naše mreže. Putem grupe možete tražiti ili donirati potrebne scenografske i kostimografske elemente, a uskoro ćete putem grupe, ali i putem weba i društvenih mreža Empirije moći primati dodatne obavijesti o našoj ekološkoj kampanji istoga naziva te se tako uključiti u aktivnosti koje planiramo”, opisala nam je redateljica i osnivačica uz koju su od prvog dana dramaturginja Dina Vukelić, asistentica produkcije Andrea Divić i grafička dizajnerica Tanja Kojić. “Ove godine proširili smo tim pa su nam se priključile dramaturginja Dora Golub i lutkarska redateljica i tehnologinja Tončica Knez”, rekla nam je Iva.
Empiria teatar je organizacija, koja se od početka svog djelovanja u 2021. godini, orijentira na interdisciplinarne, intermedijske, hibridne izvedbene projekte društveno-angažiranog smjera, kao i na edukativne, inkluzivne i interaktivne sadržaje, panele, radionice i susrete s ciljem poticanja dijaloga o funkciji umjetnosti pri senzibilizaciji i razvoju nove (mlade) publike, propitivanju socijalno osjetljivih problematika, pozicioniranju marginaliziranih skupina u društvenom i kulturnom prostoru te angažmanu sudionica neumjetničkih profesija kao aktivnih sukreatora u umjetničkom i istraživačkom procesu, a u njihovo angažirano djelovanje uklapa se i ideja o poticaju i razvoju ekološke svijesti putem umjetničke prakse, što iznimno veseli.
