Sve je više divljih zvijeri u Hrvatskoj. Smeđi medvjed, sivi vuk i euroazijski ris utočište su pronašli u Gorskom kotaru. Teško ih je uočiti, skrivaju se duboko u šumi, a većinom izlaze u suton ili kad padne mrak u potrazi za plijenom. No, otkrivaju ih otisci koji za sobom ostavljaju u snijegu. Kako se cijeli Gorski kotar zabijelio, planinari, šetači i drugi ljubitelji šume i prirode ovih su dana uočili mnogobrojne tragove. “To je najstarija metoda praćenja divljih zvijeri. Dovoljno je samo da padne snijeg, pričekati noć ili dvije i uputiti se šumskim putevima, no to ipak zahtjeva kondiciju i vrijeme”, rekao nam je Marko Modrić, glavni čuvar prirode u Centru velikih zvijeri.
Trenutno, kako je rekao Modrić, ne postoje egzaktni podatci koliko je divljih zvijeri u Hrvatskoj, ali sa sigurnošću se može reći da ih ima na ovom području. To je svakako pokazatelj zdravog ekosustava, tvrdi čuvar. “Kada imate sva tri predatora to znači da imate i sve druge životinje, odnosno cijeli hranidbeni lanac, cijelu piramidu. Vuk i ris održavaju prirodnu ravnotežu kod divljači, dok je medvjed šumski higijeničar. On pojede sve što ris i vuk ostave, očisti šumu i cijeli krug se zatvori”, objasnio je.
Iako medvjedi trenutno spavaju zimski san, ponekad se bude u potrazi za hranom i za sobom ostavljaju velike otiske šapa. Njih je nemoguće zamijeniti za trag bilo koje drugu životinje, a medvjed ponekad ostavi i dodatne tragove, poput čuperaka krzna ili pandžama izgrebana stabla. “Njihovi su otisci jedinstveni, a vješt prirodoslovac po veličini prednje šape može čak razaznati i koliko je medvjed velik“, poručili su iz Prirode, javne ustanove Primorsko-goranske županije. Procjene su, kaže Modrić, da je u Hrvatskoj negdje oko 900 medvjeda te da je populacija stabilna.
Podsjetimo, medvjed je zakonom strogo zaštićena životinja, ali temeljem Plana gospodarenja medvjedom dopuštene su godišnje odstrijelne kvote kojima se iz populacije može izlučiti određen broj jedinki za potrebe lova. Na taj način, tvrde, ne utječe se na ukupnu brojnost medvjeda.
Vuk je kontroverzan
Za razliku od otisaka medvjeda, za one vučje moguće je pomisliti da je riječ o psu, ali stručnjaci upozoravaju: vuk uvijek drži liniju kretanja, a njegovi tragovi imaju i vidljive otiske pandži. “U dubljem snijegu, vukovi imaju naviku kretati se u koloni, jedan za drugim, gazeći u stope vuka koji predvodi kolonu. Zbog toga prirodoslovci tragove trebaju pratiti dugo kako bi ustanovili broj jedinki u čoporu“, objasnio je Modrić. Točan broj vukova u Hrvatskoj, kako je rekao, još uvijek nije poznat. “Ta je tema uvijek kontroverzna. Lovci misle da ga ima previše, stočari također, dok s druge strane istraživači i oni koji se bave zaštitom prirode ostaju suzdržani.” Trenutno je akcija prikupljanja DNK vukova. Analiziraju se uzorci izmeta kako bi se saznao barem približan broj koliko je jedinki u Hrvatskoj. Proces je dugotrajan pa ćemo te podatke dobiti tek za više od godinu dana.
Najmalobrojnija divlja zvijer u Hrvatskoj je ris, a njegove su šape velike i prilagođene za hodanje po snijegu. Iako dosta slični s otiscima vuka, trag risa nikad neće imati vidljvii ostatak pandži i to je osnovna razlika. Od svih velikih zvijeri u Hrvatskoj, jedino je ova životinja doživjela sudbinu potpunog istrebljenja potpuno nestavši iz naših šuma. No, iz Centra za posjetitelje Velike zvijeri tvrde da su lovci uspješno reintroducirali tri para risova iz slovačkih Karpata u kočevske šume na području Slovenije, zbog toga i danas ostavljaju tragove po našim šumama. “Trenutno je aktivan projekt za repopulaciju kako bi se oplemenila krv risa koji živi kod nas jer je naša populacija izolirana”, rekao je Modrić.
