1667816172114

Hrvoje prodao kuću i spava u autu sa psima. Mjesta gdje se bude oduzimaju dah…

GREEN_300_listici_sredina

Živi svoj san

Ured mu je gdje god poželi: u šumi, uz jezero, na vrhu planine ili na plaži, a dom mu je cijeli svijet! Upoznajte Hrvoja Jurića...

U potpunoj tišini, koju prekida tek pokoja dosadna muha koja mu leti oko uha dok se pokušavao koncentrirati, čučao je, lica skrivenog masivnim teleobjektivom. Desetak metara ispred njega, uz cestu u nekom zabačenom rumunjskom selu, lijeno je gazio smeđi medvjed.

Kad ga je ugledao, zaustavio se tek na trenutak i nastavio svojim putem. Dovoljno kratko da u Hrvoju ne izazove strah, ali i dovoljno dugo da ga uspije perfektno kadrirati. Okinuo je dva puta i vratio se u kuću na četiri kotača.

Od nedavno je, naime, Hrvoje nomad. “Vidio sam što se događa ljudima koji postanu nomadi, prodaju sve i jednostavno žive na cesti. Ne mogu reći da je to ono što sam htio za sebe, ali s vremenom je moj život otišao u tom smjeru”, opisuje Hrvoje Jurić, avanturist, biciklist i sve samo ne običan čovjek. Zidovi su metalne narančaste konstrukcije njegovog automobila, a spavaća je soba “na gornjem katu”, na krovu u šatoru.

Cijeli jedan život stane ondje. Svi trenutci sreće koje Hrvoje upija kroz objektiv smjestili su se u ovom automobilu. Nedavno je ovaj Slavonac prodao svoju obiteljsku kuću u kojoj je odrastao i svoj život u potpunosti preselio u automobil. “Kuća treba vlasnika koji će se brinuti o njoj i živjeti u njoj, što ja i moj čopor to nismo. K tome, trenutno imam dogovorenog posla do kraja iduće godine i neće nas gotovo nikako biti doma, što znači da bi kuća prije ili kasnije počela propadati”, objasnio je.

Čopor, kako ih sam naziva, zapravo je jedan zaljubljeni par koji mu se mota oko nogu. Za njih u šali kaže da su kao Meryl Streep i Clint Eastwood iz popularnog klasika Mostovi okruga Madison. Ena i Max, četveronožni čupavci njegov su život u potpunosti promijenili. “Iako je naša svaka šetnja slična, ja se svaki puta zamislim koliko bi nam život bio prazniji i drugačiji da nismo sreli Maxa i da njih dvoje nisu zajedno”, rekao je Hrvoje.

Zajedno su se provlačili među tjesnacima planina diljem svijeta, kupali su se u jezerima po Balkanu, dočekivali zore uz auroru borealis i kilometrima se vozili u prikolici zakačenoj na bicikl. Blato diljem svijeta lijepilo se za kotače Hrvojevog bicikla, a svaki je životni uspon ili pad dočekao praktički na njemu. U 133 dana na električnom je biciklu obišao cijeli svijet i tako srušio Guinnessov rekord. Vozio je i po 300 kilometara dnevno, po hladnoći i snijegu, a ljeti i po teškim vrućinama.

Kampirao je na stotine lokacija diljem svijeta, neke od njih bile su u potpuno netaknutoj prirodi, a ponegdje bi ga dočekao čovjekov trag. Limenke od pića, aluminijske folije od sendviča i ostalo smeće, Hrvoje bi nerijetko pronalazio. Skupi sve u jednu vrećicu, a onda baci kada naiđe na kontejner ili kantu. Prirodu moramo čuvati, rekao je.

Sretan i nasmijan jer je uspio uloviti medu, odložio je fotoaparat pa stao kuhati čaj na malom prijenosnom kuhalu, polako se spremajući za spavanje. Najprije je spustio ljestve pa razvukao šator, a potom unio Enu pa Maxa. Ne gužvaju se tamo, dovoljno je mjesta za sve troje. Upalio je, potom, malu svjetiljku.

Sada živi malo mirnije, ali i dalje se nije ugasila ona avanturistička žar u njemu. Dugo su ga privlačile zavojite ceste Rumunjske, priznao nam je, pa se ovdje i zaputio. Posebno mu je za oko zapela popularna Transfagarašan cesta, odnosno prijevoj preko Fagaraš planine u južnim Karpatima. Utaborio se ondje nekoliko dana, a automobil se po tko zna koji put pokazao kao izuzetno dobra zamjena za kuću. “Imam prijenosni tuš, kuhalo i bateriju koju punim u vožnji ili putem solarnog panela, imamo šator na krovu auta i tu ćemo većinu vremena spavati”, objasnio je Hrvoje.

Obitelj i prijatelji i u ovome su ga podržali, a svojima je ovu odluku usporedio s odlaskom na bauštelu gdje je ranije radio. “Naravno da je ovo jedan veliki korak u životu i velika promjena, ali ne odlazimo mi za stalno. Kad-tad ćemo se vratiti”, rekao je.

Uz medu, krajolik Rumunjske i prirodu diljem svijeta, najradije ipak fotografira Enu i Maxa. Oni su njegovi najdraži modeli, u šali je rekao. Isprva hobi, Hrvoju je fotografija postala način zarade, a iako je potpuno samouk, njegov su talent zapazili i neki od najpoznatijih fotografa u svijetu, ali i popularni National Geographic. “Ima još puno toga za naučiti, ali ono što me veseli je to da u potpunosti uživam u ovom poslu kojeg, istini za volju ne mogu nazvati poslom. Više je kao hobi koji mi donosi zaradu”, skromno je dodao.

Iako ga fotografija opušta, bude i stresnih trenutaka, a tada mu je najdraže gledati u svoj čopor. “Kao i svi i ja u poslu imam stresa i trudim se imati ga što manje, ali s njih dvoje sve brige su tako daleke i rješive. Dovoljno je da ih gledam kako uživaju i odmah je i meni bolje”, istaknuo je Hrvoje.

Rekao nam je i ponešto o svojim novim planovima. Zimu će, naime, provesti u Gorskom kotaru kako bi se pripremio za Norvešku. “Trenutno se debljam i kako god znam moram dobiti još minimalno sedam kilograma kako bih mogao realizirati taj projekt”, uz smijeh je rekao.

PHOTOS BY: Hrvoje Jurić / Sva prava pridržana

Vezani članci

Naša web stranica koristi kolačiće kako bismo vam pružili najbolje moguće korisničko iskustvo. Informacije o kolačićima koje koristimo možete pronaći u našim Pravilima privatnosti.