Svjetski mediji ovih dana su se raspisali o takozvanoj no-wash revoluciji, što bismo mogli prevesti kao revolucija bez pranja. Radi se, naime, o pokretu čiji sljedbenici smatraju da ljudi danas daleko previše peru svoju odjeću te zbog toga odbijaju činiti isto.

“Pregršt je razloga za rjeđe pranje odjeće. Ona će trajati duže, to je dobra stvar za okoliš, uštedjet ćete novac i vrijeme”, počinje The Guardian svoj članak u kojem predstavljaju ovaj koncept.

Potom navode zanimljiva pitanja koja svojim studentima postavlja Richard Blackburn, profesor na Leeds Universityju koji se bavi održivim tkaninama.

“Kako odlučujete treba li vaša odjeća pranje? Mirišete li ju? Gledate li ju? Ili ju perete samo iz navike?”, njegovi su upiti. Nakon kojih ukazuje na iduće: tkanina koja ima najviše dodira s našim tijelom je naša posteljina, a ne bi nam palo na pamet da ju peremo nakon svake upotrebe.

Pa, koliko dugo je prihvatljivo nositi odjeću koja nije oprana?

To svakako ovisi o tkanini i sezoni. Ali i tome kako se u odjeći ponašate.

“Svoju odjeću tretiram kao hranu u hladnjaku – s razumijevanjem oko toga što joj treba i kako se ona povezuje s mojim tijelom. Zovem odjeću svojom odabranom kožom”, rekla je Guardianu Orsola de Castro, modna dizajnerica i autorica knjige “Loved Clothes Last”, dodajući kako perilica rublja ne bi trebala biti produžetak našeg ormara.

“Ljudi se ionako previše tuširaju i peru. Većina to čini barem jednom dnevno. A većina nas ima poslove na kojima se ne znojimo. Ne prljamo se, zbog čega se ne prlja ni naša odjeća. Nije dobro biti prečist. Imamo mikrobiome na svojoj koži, što nam pomaže da ona bude u dobrome stanju”, nastavila je de Castro.

Je li prihvatljivo nositi rublje bez pranja više nego jednom?

Profesor Blackburn kaže da će bez problema nositi čarape više puta, kao i hlače. De Castro se slaže te dodaje da nerijetko, primjerice, brzinski ručno opere donje rublje tijekom tuširanja, što zahtijeva minimalni trud.

Grudnjake baš i ne volimo prati…

Jer ih i prljamo manje od, primjerice, gaća. Ali i jer nerijetko imaju žicu ili drugu kompleksnu strukturu. „Što manje perete grudnjake sa žicom, duže će vam trajati”, kaže de Castro.

Što je s odjećom za teretanu i fizičke aktivnosti?

“Najveći oksimoron u povijesti odjeće je činjenica da je odjeća u kojoj bismo trebali biti fit, povezani s prirodom, napravljena od likre i poliestera. To znači da udišemo plastiku svaki put kad snažno udahnemo. Za vježbanje bih osobno nosila samo pamuk, a odjeću  bih prala samo kad se baš jako uznojim”, kaže De Castro.

Blackburn, pak, nema ništa protiv poliestera, već ističe kako taj materijal ima odličnu mogućnost upijanja znoja.

“Ako idem trčati u poliesterskom topu, posebice u toplije doba godine, on će svakako biti za pranje nakon treninga. No zato pazim pa, primjerice, u njemu prvo odradim jogu pa ga nosim na trčanje. Tako imam dva treninga u jednome pranju”, govori.

Alternative postoje

I Blackburn i De Castro kao alternativu pranju odjeće preporučuju sunčanje i zračenje komada koji su, primjerice, nakon izlaska skupili neugodne mirise, no zapravo nisu prljavi.

“Ako mi haljina miriše na izlazak, stavit ću ju u kupaonu dok se tuširam. upotrijebit ću eterično ulje u tušu i neugodni će mirisi nestati”, zaključila je.

Ovdje možete pronaći savjete za ekonomičnije pranje odjeće u perilici.