Što nas mravi mogu naučiti o poljoprivredi?

GREEN_300_listici_sredina

Najstariji farmeri

Kako su sitni uzgajivači gljiva napravili model održive poljoprivrede.

Poljoprivreda je nedvojbeno jedno od najvećih dostignuća čovječanstva. Upravo je ona uspostavila temelj za civilizaciju omogućavajući da ljudska populacija dobiva hranu i time raste i širi se. Iako bi mnogi pomislili kako se obrađivanja zemlje dosjetio upravo čovjek, mogli biste se prevariti, a kad bi vam netko postavio pitanje tko je onda to prije čovjeka mogao uopće biti poljoprivrednik sigurno ne biste pomislili da su to bili mravi. Da, dobro ste pročitali. Te sićušne životinje iz porodice kukaca odavna su napravile promjenu i od lovaca sakupljača postale farmeri i to davno prije ljudi. Mravi su poljoprivrednici do te mjere da zajedno s nekoliko drugih vrsta, uzgajaju vlastitu hranu za konzumaciju

Naime, mravi uzgajaju različite gljive u južnoameričkoj džungli već 60 milijuna godina. Mravi koji uzgajaju gljive su loza insekata koja se za svoj opstanak oslanja na uzgojene gljive. U zamjenu za brigu o svojim gljivičnim usjevima, štiteći ih od štetnika i patogena, osiguravajući im stabilne uvjete rasta u podzemnim gnijezdima i opskrbljujući ih hranjivim gnojivima, mravi dobivaju stabilnu opskrbu hranom. Ovi sustavi uzgoja gljiva izraz su upečatljive kolektivne organizacije izbrušene svih ovih milijuna godina pripitomljavanja usjeva gljiva. Studija sa Sveučilišta u Kopenhagenu, financirana od strane ERC Starting Grant-a, pokazuje da bi ovi mravi poznati kao Leafcutteri, (u prijevodu mravi koji sjeku listove) mogli biti na prvom mjestu što se tiče poljoprivrednih vještina.

Mravi su davno prevladali ključne izazove pripitomljavanja koje mi tek trebamo riješiti. “Uspjeli su zadržati način života u poljoprivredi tijekom 60 milijuna godina klimatskih promjena, a čini se da je ta vrsta mrava sposobna uzgajati jednu vrstu kultivara u različitim staništima, od travnjaka do tropskih prašuma”, objašnjava Jonathan Z. Shik, jedan od autora studije i docent na Odsjeku za biologiju Sveučilišta u Kopenhagenu. Kroz terenski rad u kišnim šumama Paname, on i istraživači s Instituta za tropska istraživanja Smithsonian proučavali su kako mravi koji uzgajaju gljive koriste prehranu kako bi upravljali kompromisom između sve specijaliziranijih proizvodnih prednosti ove sorte i sve veće osjetljivosti na varijacije u okolišu.

Mi ljudi smo u naše usjeve uzgojili određene naprednije karakteristike bilo da je riječ o okusu ili teksturi, ali ove prednosti pripitomljavanja usjeva također mogu rezultirati i sve većom osjetljivošću na prijetnje okoliša od vremenskih prilika i štetnika, što zahtijeva povećanu upotrebu pesticida i navodnjavanje. Jednostavnije rečeno, mi slabimo biljke u zamjenu za pravi okus i prinos. “Čini se da su se mravi suočili sa sličnim kompromisom između prinosa i ranjivosti kako su njihovi usjevi postali specijaliziraniji, ali su također razvili mnogo pametnih načina da opstanu milijunima godina. Na primjer, postali su impresivni arhitekti, često iskopavajući sofisticirane i klimatski kontrolirane podzemne komore i staklenike za rast u kojima mogu zaštititi svoje gljivice od štetnih elemenata”, tvrdi Shik.

Nadalje, čini se da su ova mala stvorenja sposobna pažljivo regulirati hranjive tvari koje koriste za uzgoj svojih usjeva. Kako bi ih što bolje proučili, Shik i njegov tim proveli su više od sto sati ležeći na podu prašume na vrećama pored gnijezda mrava. Naoružani samo pincetom, “krali” su sitne komadiće lišća i drugih supstrata iz ralja mrava dok su se mravi vraćali s putovanja u potrazi za hranom. “Na primjer, naše nutritivne analize biljnih supstrata koje hrane mravi pokazuju da oni skupljaju lišće, voće i cvijeće sa stotina različitih stabala kišnih šuma. Ovi biljni supstrati sadrže bogatu mješavinu proteina, ugljikohidrata i drugih hranjivih tvari kao što su natrij, cink i magnezij. Ova nutritivna mješavina može ciljati specifične prehrambene potrebe njihovih gljivičnih usjeva”, objašnjava Shik.

Što onda sve mi možemo naučiti od mrava? Tijekom godina, mravi su svoje skupljanje lišća prilagodili potrebama gljiva svojevrsnoj organskoj poljoprivredi, bez pomoći tehnološkog napretka koji je s druge pak strane pomagao ljudskim poljoprivrednicima tijekom tisućljeća. Postavlja se pitanje, je li moguće jednostavno kopirati njihove genijalne metode? “Budući da naše biljne kulture zahtijevaju sunčevu svjetlost i stoga se moraju uzgajati iznad zemlje, ne možemo izravno prenijeti metode mrava na vlastite poljoprivredne prakse, ali mravlje prakse osiguravaju pouzdanu opskrbu hranom bez narušavanja okoliša od kojih svakako možemo naučiti mnogo i primijeniti u ljudskoj praksi”, otkriva Shik.

Ako usporedimo ovo s trenutnim poljoprivrednim tehnikama među ljudima, kao što je krčenje šuma, korištenje traktora koji ispuštaju štetne plinove i korištenje kemijskih pesticida po cijenu biološke raznolikosti i zdravlja okoliša, onda svakako se možemo ugledati na mrave te pokušati naučiti živjeti u skladu s drugim vrstama i baviti se ekološki prihvatljivijim poljoprivrednim aktivnostima. “I ljudi i mravi počeli su kao lovci sakupljači, a kasnije postali poljoprivrednici, stoga će biti fascinantno vidjeti kako će ljudski sustavi izgledati za 60 milijuna godina”, zaključuje Jonathan Z. Shik.

PHOTOS BY: Unsplash / Sva prava pridržana

Vezani članci

Vezani članci

Naša web stranica koristi kolačiće kako bismo vam pružili najbolje moguće korisničko iskustvo. Informacije o kolačićima koje koristimo možete pronaći u našim Pravilima privatnosti.