U svim dosadašnjim istraživanjima Marsa nisu pronađeni dokazi koji zadovoljavaju rigorozne standarde za tvrdnju da ondje doista postoji život.

Ipak, nova istraživanja pokazuju da smo tomu bili jako blizu i to 1970tih nakon prve američke misije koja je sigurno sletjela na Crveni planet i istražila ga.

Jedan istraživač sada ističe mogućnost da je život postojao u uzorku tla na Crvenom planetu, ali da smo ga u potrazi da ga pronađemo, jednostavno zgazili.

Kako je to moguće?

Prema astrobiologu Dirku Schulze-Makuchu s Tehničkog sveučilišta u Berlinu u Njemačkoj, eksperiment otkrivanja znakova života mikroba na Marsu mogao je biti smrtonosan. U svojoj kolumni objavljenoj na Big Thinku, on navodi da su naše metode mogle biti destruktivne same po sebi.

Zbog toga ističe da je za svaki budući eksperiment nužno razmotriti ekologiju Marsa.

Naime, kada su 1976. sletjeli na Mars, dva Lander Vikinga imala su popis ciljeva. Jedan od njih bio je izvođenje niza eksperimenata osmišljenih za testiranje marsovskog tla na tzv. biosignature – tragove molekula koji ukazuju na prisutnost života.

Kontaminacija sredstvima za čišćenje

Do danas su to bili jedini biološki eksperimenti izvedeni na Marsu. No, jedan od tih eksperimenata otkrio je uzorke klorirane organske tvari. U to je vrijeme taj nalaz protumačen kao kontaminiran proizvodima za čišćenje, a samim time zabilježena je i nulta detekcija bioloških znakova, prenosi Science Alert.

Sada je poznato da su klorirane organske tvari porijeklom s Marsa, iako ostaje nepoznato jesu li proizvedene biološkim ili nebiološkim procesima.

Posljednjih godina bilo je nekih nagađanja o destruktivnosti postojećih bioloških eksperimenata. Naime, taj se uzorak posebnim metodama trebao zagrijati kako bi se odvojili različiti materijali u njemu. To je, otkrila je naknadna analiza, moglo spaliti organske tvari koje su se ondje potencijalno nalazile.

Sada, Schulze-Makuch sugerira da su i drugi eksperimenti mogli uništiti dokaze.

‘Što više to bolje’

Primjerice, eksperimenti s označenim otpuštanjem i pirolitičkim otpuštanjem, koji su uključivali ulijevanje tekućine u uzorke s Marsa, zatim testiranje rezultata za dokaz metabolizma, odnosno fotosinteze.

Rezultati su ukazivali na pozitivan signal, koji se činio u suprotnosti s nultim rezultatima četvrtog eksperimenta, izmjene plina. To je bilo i ostalo zbunjujuće, piše Schulze-Makuch.

“Ali retrospektivno su eksperimenti s puštanjem vjerojatno bili loše zamišljeni. U to smo vrijeme pretpostavili da će život na Marsu biti poput života na Zemlji i da će napredovati u prisutnosti vode – što više, to bolje. Ali, kao što smo nedavno naučili, život se može optimizirati da napreduje u vrlo suhim uvjetima. A Mars je jako suh”, tvrdi.

Što ako smo rezultate samo odbacili?

Zanimljivo, ističe on, znakovi života identificirani u eksperimentu s pirolitičkim otpuštanjem bili su puno jači u suhim uvjetima, kada se nije dodavala voda u uzorak.
Stoga se čini prirodnim zapitati se, kao što su to drugi učinili: jesu li ti eksperimenti otkrili znakove života koje smo možda odbacili?

Ti su znakovi, neka bude jasno, još uvijek kontradiktorni i daleko od konačnih.

Međutim, oni mogu zahtijevati daljnje istraživanje, jasan je Schulze-Makuch.