Svi znamo da se od vrućine i jakoga sunca najbolje možemo zaštiti skrivanjem u sjeni drveća, suncobrana ili tende, no može li se golemi “suncobran” postaviti iznad Zemlje i tako nam pomoći blokirati štetne UV zrake i ohladiti naš planet?
Da, dobro ste pročitali, znanstvenici na raznim dijelovima svijeta bave se ovom idejom i pokušavaju pronaći način kako proizvesti golemo sjenilo koje bi postavili u Zemljinu atmosferu. Međutim, do sada su imali problema s dizajniranjem zaštite prije svega zbog izbora materijala, težine štita ili sjenila i troškova proizvodnje i lansiranja, koji bi bili iznimno visoki.
Astronom sa Sveučilišta na Havajima predlaže rješenje
Prema novom prijedlogu objavljenom u časopisu Proceedings of the National Academy of Sciences (PNAS), koji je dao američki astronom István Szapudi, a kako prenosi Euronews, potencijalno je rješenje ipak postoji.
Naime, do sada je koncept solarnih sjenila bio suočen s velikom preprekom – težinom i gravitacijom Zemlje. Prema prijašnjim prijedlozima sjenilo bi trebalo biti postavljeno na mjesto gdje se gravitacija Zemlje i sunčev pritisak zračenja nalaze u ravnoteži.
Međutim, ove dvije suprotstavljene sile znače da bi štit morao zadovoljiti minimalne zahtjeve težine kako bi ostao na mjestu, što, naravno, isključuje jeftine i lagane materijale poput grafena, koji bi se lako mogli lansirati u svemir.
Prema Szapudijevoj teoriji, postavljanjem štita u točku protuteže, težinska ograničenja mogla bi se zaobići, a time bi on mogao biti smješten bliže Zemlji, što bi ga učinilo učinkovitijim.
Neki znanstvenici su protiv ovoga rješenja
Područje modifikacije solarne radijacije uključuje i druge tehnologije poput solarne radijacije i ubacivanja čestica koje blokiraju sunce u Zemljinu atmosferu. Priznajući potencijalne rizike modificiranja Zemljine atmosfere, Szapudi tvrdi da su svemirske strategije poželjnije.
Međutim, nisu svi znanstvenici složni. U radu iz 2008. “20 razloga zašto geoinženjerstvo može biti loša ideja”, američki klimatolog Alan Robock uspoređuje ove tehnologije s “očuvanjem života” Zemlje pa kaže da “lijek može biti gori od bolesti”.
Robock upozorava na nepoznate posljedice takvih tehnologija, uključujući učinke na regionalnu klimu, biljke i solarnu energiju.
Također napominje da oslanjanje na tehnologije SRM može rezultirati odustajanjem od smanjenja emisija ugljika, što bi omogućilo da se nastave drugi štetni učinci stakleničkih plinova, poput zakiseljavanja oceana.
Kako bi se uzela u obzir nepredvidljivost geoinženjerstvo, Szapudi predlaže “modularan i reverzibilan pristup” upotrebom nekoliko manjih štitova umjesto jednog velikoga.
