Ptice od kolovoza kreću u migracije prema jugu, a informacije o njihovim kretanjima iznimno su zanimljive i korisne znanstvenicima. Ali i građanima, volonterima i zaljubljenicima koji se od 2006. godine priključuju stručnjacima iz udruge Biom na Orintološkom kampu na Učki. Upravo je danas zadnji dan prijava za one koji žele sudjelovati u ovogodišnjem izdanju, a javiti se mogu ovdje.

Ususret ovom zanimljivom okupljanju, koje počinje u drugoj polovici kolovoza, a traje do sredine rujna, razgovarali smo s organizatoricom kampa Paulom Počanić Vovk.

“Ptice traže mjesta na kojima zimi ima više hrane, a na putu nerijetko prate obalu. I, među ostalim, često se zadržavaju i na Učki. Kako bismo popratili njihovo kretanje, prstenujemo ih”, priča nam Paula.

Kamp u kojem borave stručnjaci za ptice i zainteresirani volonteri smješten je pored lokve Rovozna, na koju se ptice staju okrijepiti, odmoriti i hraniti.

700 ptica 

“Put kojeg prelaze je jako opasan, zbog čega moraju stati i odmoriti. Osim prstenovanja, cilj kampa je i educirati ljude o pticama i njihovoj migraciji”, kaže stručnjakinja iz Biom, dodajući kako je prošle godine migracija dosta kasnila jer sve duže traju topli periodi, ali potencijalno i radi drugih prepreka na koje ptice nailaze na putu – primjerice, ako dolaze sa sjevera, nerijetko naiđu na velike oluje, što ih usporava.

U prošloj godini su u kampu prstenovali oko 700 ptica među kojima je bilo 40-ak različitih vrsta. Osim što uče o pticama, volonteri i imaju zadatke gledanja u nebo te brojanja njihovih preleta. To se posebice odnosi na ptice koje lete jako visoko, poput bjeloglavih supova, gavrana i orlova.

“Najčešća je bila crnokapa grmuša, koja obožava područja poput okolice našega kampa, skriva se u grmlje, a naše su mreže postavljene u blizini. To je stanište koje joj paše”, priča Paula.

Ako se, pak, gledaju sve godine kampa, najčešće prstenovan je crvendać.

“On se dugo zadržava na području jer mu tu odgovara zbog obilja hrane.. Nerijetko prstenujemo pticu pa ju opet ulovimo za nekoliko dana. Također, osim ptice selica, prstenujemo i pokoju stanaricu koja se ulovi u naše mreže”, objašnjava.

Umreženost diljem svijeta

Treba i spomenuti i zelenu te crnu žunu – to su malo neobičnije, veće ptice, no i njih se nađe na raznolikoj Učki.

Prstenovanje, inače, provode stručnjaci koji za njega imaju dozvolu, a moraju položiti poseban ispit u Hrvatskoj akademiji znanosti i umjetnosti. Stvar funkcionira tako da se u zemlju zabodu visoki štapovi na kojima se nalaze mreže koje se obilazi svakih 45 minuta. Prva se mreža diže već u pet ujutro, proces traje do 11 sati, nakon čega slijedi pauza do kasnijih popodnevnih sati tijekom koje su mreže zatvorene. Kad se ptice uhvate, mjeri ih se i prstenuje, a svaka jedinka dobiva svoj jedinstveni broj.

Organizacije koje se bave pticama iz cijeloga svijeta su umrežene pa svi koji negdje ugledaju pticu s prstenom mogu dobiti informacije o njezinom kretanju, odnosno tome gdje je viđena. Naša baza je u HAZU-u.

“Nerijetko nam se javljaju ljudi s upitima o nekim pticama. Osim stručnjaka za životinje, to nekada budu i fotografi koji snime ptice”, priča Paula.

Poželjno je da volonteri koji žele sudjelovati u kampu budu spremni na suradnju, rad i učenje. Poštuju pravila, vole prirodu i žele edukaciju. Oni ne moraju boraviti u kampu za cijelo vrijeme njegova trajanja. Najveće su gužve vikendom, a na lokaciji nema ni signala.

Zanimljivi i važni projekti

“Kamp je baš robinzonski. Sami si kuhamo tamo, zbog čega je važno da se ljudi prijave. Kamp je za javnost otvoren od 14. kolovoza do 3. rujna. Obično sudjeluje oko 50 volontera, a nerijetko imamo i listu čekanja”, govori Paula, pa kaže kako brojni volonteri postanu i članovi Bioma, a jedna od najlepših priča iz kampa je o dvoje volontera koji su se u njemu zaljubili te su još uvijek zajedno.

Inače, BIOM je ovih dana fokusiran i na problematiku bjeloglavih supova. Imaju projekt LIFE SUPport u kojem sudjeluju i drugi partneri, a fokusiran je na zaštitu posljednje populacije supova koja se gnijezdi kod nas.

“Brojni su problemi s kojima se supovi danas suočavaju, od padanja ptića u more tijekom gniježđenja zbog uznemiravanja, pa do stradavanja na stupovima dalekovoda od strujnog udara. Ljudi ne znaju da su supovi danas vrlo osjetljiva i ugrožena vrsta. Strvinari su i hrane se uginulim životinjama, a na Kvarnerskim otocima je strvina sve manje zbog napuštanja tradicionalnog ovčarstva. Osim toga, prijeti im i trovanje olovom iz streljiva koje se korisit u lovu te različite druge prijetnje čiji se utjecaj ovim projektom pokušava ublažiti”, govori Paula, dodajući kako supove s partnerskim organizacijama pokušavaju očuvati kroz suradnju s različitim lokalnim dionicima s područja Kvarnera.