Predviđanje potresa bio je jedan od glavnih ciljeva seizmologije od njenih početaka, a od kraja 19. stoljeća istraživani su razni signali koji prethode potresu. U novije vrijeme razmatraju se i geodetska GPS-mjerenja, a sedamdesetih godina prošlog stoljeća optimizam je bio na vrhuncu, najavljivala se uspješna predikcija potresa već sljedećeg desetljeća, čim se skupi dovoljno podataka, no to ni dan danas nije realizirano.
Plodno tlo za teorije zavjere
Najdalje do kuda su znanstvenici uspjeli doći je upozorenje na nadolazeće potrese. Primjerice, u Japanu koriste sustav ranog dojavljivanja. Riječ je o četiri tisuće uređaja koji građanima “dojave” potres i do 90 sekundi prije samog udara. To je moguće zbog toga što su epicentri potresa u Japanu često u Tihom oceanu.
Iako je poznato kako nastaju, nema alata koji potres može predvidjeti. Postoje neke studije koje potvrđuju da se potres može predvidjeti na temelju emisija plina radona, no praktična primjena tih spoznaja je gotovo nemoguća jer su te emisije izrazito male. Osim toga, mnogi se potresi događaju i bez radona zbog drugačijeg sastava tla.
Neki vjeruju da životinje mogu predosjetiti potrese, no ta tvrdnja također nikada nije znanstveno potvrđena, kao ni ona da se ekstremni potresi događaju za vrijeme punog Mjeseca. Razorni potresi se, naime, događaju za vrijeme svih faza Mjeseca. Neki, pak, potrese povezuju s naglom promjenom vremena, no znanstvenici su tu tvrdnju odbacili. Do danas nije potvrđena niti jedna od metoda koja bi mogla predvidjeti potrese, što stvara plodno tlo za mnogobrojne teorije zavjere.
Vrlo malo dokaza
Učinkovito predviđanje potresa uključuje četiri komponente: vrijeme, datum, jačinu očekivanog potresa i mjesto. Kako navodi Scientific American, da bi se te komponente mogle utvrditi, znanstvenici trebaju ili potražiti uzorke u zemljotresima koji su se ranije dogodili ili stvoriti sofisticirane matematičke modele kretanja poznatih tektonskih ploča.
To su znanstvenici i pokušali učiniti. Povezivali su više prirodnih čimbenika koji su prethodili potresima u prošlosti sa samim udarom, uključujući povećane količine radona u lokalnim izvorima vode, promjene u elektromagnetskoj aktivnosti, porast razine podzemne vode i čak neobično ponašanje životinja. Primjerice, prije glavne pukotine koja uzrokuje potres, u podzemnoj stijeni stvorit će se manje pukotine koje mijenjaju propusnost stijene. Točnije, omogućuju da voda lakše prolazi kroz stijenu. Propusnija stijena tada bi mogla dovesti do promjena u razini podzemne vode, što može utjecati i na element radon.
Udar bez upozorenja
No, čak i ako znanstvenici mogu utvrditi geološke veze između ovih promjena u prirodi i potresa, bilo je vrlo malo dokaza koji bi utvrdili da je jedno uvjetovano drugim. Ponekad se ti događaji događaju bez potresa koji slijedi, a ponekad se potres dogodi bez ijednog od ovih prethodnih događaja.
Još uvijek, dakle, nema provjerene i znanstveno utemeljene metode koja će potres predvidjeti. Iz tog razloga sve stručne osobe upozoravaju da je izrazito važno suzdržati se od objavljivana neprovjerenih informacija i nagađanja kako se ne bi stvarala panika i teorije zavjere.
