Rastočanka, poseban bistro koji je u Zvonimirovu donio dašak Slunja: ‘Tko nam dođe, rado će se vratiti’

GREEN_300_listici_sredina

Ekološki i domaće

U ponudi je sezonsko povrće, ali i lički sir, slunjska pastrva, namaz od eko lješnjaka, hidrolat od lavande ili njezino ulje, razni čajevi, ječmena kaša, proteini od konoplje, vina, rakije… I domaći med kojeg prave pčelice vlasnice Rastočanke Jelene Štefanac. Upravo su one, priča nam Jelena, zaslužne za početak ove priče.

Filozofiju Rastočanke – bistroa i kafića smještenog u Zvonimirovoj ulici u Zagrebu – najbolje oslikava već njezin izlog. Umjesto ukrasnog bilja i cvijeća, na pročelju ovog lokala vidjet ćete sadnice paprika i rajčica.

Ovo je mjesto na kojem možete pojesti sjajnu povrtnu juhu, sendvič s lokalnim namirnicama ili bogati omlet. Koncept je sličan ugostiteljskim objektima kakvi su česti u Španjolskoj, Italiji ili Francuskoj – tu možete konzumirati, ali i kupiti domaće namirnice. Kako i ime objekta kaže, one pretežno stižu iz Like i Korduna – od Slunja pa do obale.

Bogata ponuda

U ponudi je sezonsko povrće, ali i lički sir, slunjska pastrva, namaz od eko lješnjaka, hidrolat od lavande ili njezino ulje, razni čajevi, ječmena kaša, proteini od konoplje, vina, rakije… I domaći med kojeg prave pčelice vlasnice Rastočanke Jelene Štefanac. Upravo su one, priča nam Jelena, zaslužne za početak ove priče.

“Po struci sam arhitektica i krajobrazna arhitektica i nisam se nikada do sada bavila trgovinom ili ugostiteljstvom. Kada je došla pandemija, radila sam online i odlučila otići u Rastoke, rodno mjesto mojeg oca na kojem imamo obiteljsko imanje. I počela sam se baviti pčelama. Puno sam čitala o njima, učila, ali najvažnije mi je bilo to što su mi pomogli već iskusni pčelari, koji su mi  i danas podrška”, priča Jelena, čije pčele proizvode cvjetni i bagremov med.

‘Lički krumpir se odmah rasproda’

Osim toga, i brojni njezini prijatelji iz djetinjstva iz Rastoka, kao i rodbina, imaju svoje domaće proizvode. I tu joj je svanula ideja.

“Imala sam prostor koji je više-manje bio prazan i došla sam do zamisli da ga prenamijenim u mjesto na kojem se mogu kupiti i probati domaći proizvodi – od vina do sireva. I tako je nastala Rastočanka. Ja sam Zagrepčanka, no ime je zapravo hommage mojoj baki”, govori nam vlasnica.

Priča nam više o tome što zapravo nudi u Rastočanki i što njezini gosti najviše traže.

“Lički krumpir se, kad dođe sezona, odmah rasproda. Tu su i štrudle, rakije, ali i, primjerice, prirodna kozmetika… U svakom toplom sendviču je i neka namirnica iz prodaje. Recimo, u rastočki idu filei dimljene pastrve, a u lički škripavac”, nabraja.

Kava od žira 

Ima i kuriozitetnih delicija koje nećete naći baš svuda. Na meniju je, primjerice i kava od žira, koja je, objašnjava Jelena, više kao neka vrsta kavovine.

Dok sjedimo na terasi, brojni susjedi u prolazu pozdravljaju Jelenu, zastaju, popričaju. Rastočanka je na šarmantan način oživjela mikrolokaciju u Zvonimirovoj, ulici koja je prilično prometna i često doživljena samo u prolazu.

“Susjedima se jako sviđa što sam tu. Neki su na prvu bili malo skeptični, no oni koji su dali priliku se redovito vraćaju”, kaže vlasnica.

Priča kako je Zvonimirova 80-ih bila pješačka ulica, no stvari su se promijenile. Ipak, nije pesimistična po tome pitanju.

“2008. godine sam na fakultetu imala seminar na temu oživljavanja malih gradskih trgova, a ja sam obrađivala Martićevu. Do prije 15 godina je to bila ulica poznata po autodijelovima, a pogledajte ju danas. Nažalost, ljudi danas sve manje kupuju u centru grada ili u svojim kvartovima i okreću se trgovačkim centrima. No vjerujem da se to može promijeniti. U kontaktu sam i s mjesnim odborom, imamo ideje, i vjerujem da će s vremenom i naša mikrolokacija postajati sve ugodnija”, govori Jelena, koja se i dalje povremeno bavi arhitekturom, a posebno uživa u projektima koji su vezani za vrtove.

‘Tko dođe će se i vratiti’

Kao zaljubljenica u prirodu, kaže kako je sretna što su Rastoke po tome pitanju uspjele ostati prilično netaknuto područje. Recimo, pčelama jako smetaju pesticidi, a ona kaže kako u Slunju nema problema s tim.

“Za vrijeme Jugoslavije je to bio prilično pasivan kraj u kojeg se nije ulagalo. Tada to nije bilo dobro, ali je jedan od nusprodukata to da je priroda tamo očuvana, što je danas doista luksuz. Doduše, jedno je vrijeme turizam bio masovan. Posjetitelji ponekad ne razumiju da ljudi žive u mjestu, da ono nije samo scenografija za selfie. No i to se malo smirilo i tamo je danas doista ugodno. Također, Rastočani su prije nekoliko godina proglašeni za najgostoljubivije ljude na svijetu”, zadovoljna je Jelena, koja poziva sve da dođu u njezinu prirodnu oazu na Zvonimirovoj i degustiraju što nudi:

“Sudeći po dosadašnjim primjerima, tko god dođe rado će se i vratiti!“

PHOTOS BY: Tena Šarčević/Green.hr / Sva prava pridržana

Vezani članci

Naša web stranica koristi kolačiće kako bismo vam pružili najbolje moguće korisničko iskustvo. Informacije o kolačićima koje koristimo možete pronaći u našim Pravilima privatnosti.