Eksperimenti dinamike fluida otkrivaju da oblik strukture nisu mogle isklesati ljudske ruke, već je pomogao i vjetar.
“Naša otkrića nude moguću ‘priču o podrijetlu’ kako formacije poput sfinge mogu nastati erozijom”, kaže eksperimentalni fizičar i primijenjeni matematičar Leif Ristroph sa Sveučilišta New Yorku, a prenosi Science Alert.
“Naši laboratorijski pokusi pokazali su da nevjerojatni oblici poput sfingi mogu nastati erozijom materijala i brzim strujanjem zraka“, dodaje.
Ovo otkriće zapravo je samo potvrda dugogodišnjih nagađanja. Naime, još 50-ih godina prošloga stoljeća dio je znanstvene zajednice tvrdio da su sfingu oblikovale drevne vode. Ova je ideja odbačena uz dovoljno priloženih dokaza, a sredinom 80-ih pojavila se nova tvrdnja da je vjetar, iako znatno manje snažan u odnosu na vodu, doprinio formiranju oblika sfinge kakvu danas poznajemo.
Autor ove teorije je nekadašnji NASA-in geolog po imenu Farouk El-Baz.
Zamršene strukture vjetra
Sada su Ristroph i njegovi kolege uspješno simulirali ovu pojavu, ispirući komade gline i prateći kakvi će se oblici pojaviti.
Temeljili su kretanje vode na uvjetima u tom području prije 4500 godina te koristili boju za praćenje dinamičkih tokova oko gline koja erodira. Rezultirajući oblici nalikovali su komadima kamenje kakvo se može vidjeti diljem pustinje, gdje vjetar baca pijesak posvuda. Ovakvo pjeskarenje, tvrde znanstvenici, može oblikovati čak i najtvrđe i najmasivnije formacije stijena u neobične strukture.
“Danas zapravo postoje jardangi (op.a. aerodinamična izbočina isklesana iz temeljne stijene ili bilo kojeg konsolidiranog ili polukonsolidiranog materijala dvostrukim djelovanjem abrazije vjetrom prašinom i pijeskom i ispuhavanjem), koji izgledaju kao sjedeće ili ležeće životinje, što potkrepljuje naše zaključke”, kaže Ristroph.
Erozija Sfinge nastavlja se i danas.
Nepravilne izbočine, uglovi, krivulje te teksture takvih jardanga dizajnirani su kombinacijom snage vjetra, kuta i učestalosti puhanja, kao i sastava kamena: mekši dijelovi stijene prvo erodiraju ostavljajući nasumično oblikovane tvrđe dijelove izložene skretanju struje vjetrova.
“Ovi kombinirani učinci mogli bi objasniti lokalno visoko smično naprezanje i visoku stopu erozije točno ispod glave sfinge”, objašnjavaju istraživači u svom radu.
Kao što je El-Baz ranije istaknuo, bez dubokog razumijevanja i utjecaja prirode čuda koja su egipatski spomenici ne bi dugo preživjela svoje surovo okruženje.
“Da su stari izgradili svoje spomenike u obliku kocke, pravokutnika ili čak stadiona”, primijetio je El-Baz, “davno bi ih izbrisala razaranja erozije vjetrom.”
Umjesto toga, impresivna građevina i dalje je visoka 20 metara i dugačka oko 73 metra, što je daleko nadmašilo ljudska očekivanja.
