Tri dana nakon velike oluje pomoć nije stizala u Slavoniju – a zbog velike je štete bila prijeko potrebna – pa su dvije djevojke iz Otoka, Larissa Kathrin Peranović i Dajana Matić Krpan, odlučile osnovati Facebook grupu “Pomoć Vukovarsko-srijemskoj županiji nakon nevremena“.
Do danas su okupile preko dvije tisuće ljudi koji trebaju ili nude pomoć.

“Dajana je napravila grupu, a ja sam joj se javila jer sam htjela pomoći. Nedavno sam operirala kralježnicu, a inače volontiram. Pa sam odlučila da ću sada, s obzirom na to da ne mogu drugačije, pomoći barem u koordinaciji grupe”, priča nam Larissa, dodajući kako je cijela županija snažno pogođena nevremenom.

Upravo to je najveći problem u Slavoniji trenutno.

Ljudska snaga je najpotrebnija

“Nema kuće bez štete. Ljudi popravljaju svoje krovove i saniraju drugu štetu, no puno je starih i nemoćnih koji sami ne mogu ništa. A civilna zaštita ne može koordinirati toliku količinu ljudi”, govori nam Larissa.

Nadovezuje se i Dajana.

“Pola kuća u mjestu nije imalo krovove. Crkva koju gledam cijeli život bila je kompletno uništena. Slike su prošle cijelu zemlju, no kao da nisu doprle do ljudi”, kaže.

U pomoć je nakon nevremena, prisjećaju se, najprije došla vojska.

“No i dalje je to nedovoljno. Područje je veliko. Bošnjaci, Babina Greda, Županja, Otok… Sva su ta mjesta pogođena”, govori Larissa.

Prošlog su vikenda u pomoć došli Bad Blue Boysi, a u najavi je da njih 50-ak ponovno dolazi i ovoga petka.

“Nakon oluje je prošao je dan bez struje, no mislili smo da će doći sutra. Pa je prošao još jedan, pa još jedan… Slala sam apel svim medijima, navijačima, udrugama. No reakcije su bile slabe. Cijela je stvar nedovoljno odjeknula u medijima da bi, primjerice, poslodavci dali svojim zaposlenicima slobodno da dođu pomoći”, priča Dajana.

Zahvalna je ljudima koji su došli iz Zagreba, Splita, Petrinje.

“No treba nam još pomoći. Molimo za nju na koljenima. Jako smo nervozni, ljuti, žalosni. Nismo Petrinja, nismo Gunja, ali nismo ni daleko od toga”, govori, dodajući kako je u pomoć, po njezinoj procjeni, došlo svega oko 300 ljudi.

“A možda i pretjerujem s tom brojkom. Da se skupi dvije tisuće ljudi, sve bi se riješilo u četiri dana. Jad i bijeda je bila ovdje i prije, a sada je još više. Najavljuju novo nevrijeme za sutra i ne znamo što ćemo”, kaže Dajana.

“Stuacija je i dalje teška. Puno je ljudi kojima treba pomoć. Najčešće su i najgore štete one na krovovima. Ljudima kuće prokišnjavaju. Neki nemaju cijeli krov. Nakon velike oluje je slijedila još jedna manja, a kiša je česta ovih dana. Nakisao je namještaj, laminati, parketi… Neki ljudi čekaju statičare da vide isplati li im se uopće sanirati štetu. Tako da nam je zapravo najpotrebnija ljudska snaga, posebice onih koji znaju raditi na krovovima”, kaže Larissa, dodajući da je njena obiteljska kuća srećom u redu, no srušene su im gospodarske zgrade.

Svi su na nogama 

Tražena su roba i isušivači vlage.

“Za vrijeme poplava je bilo puno donacija isušivača, no u Crvenom križu su sada liste čekanja za njih jer je potražnja iznimno velika”, pričaju naše sugovornice.

No, ponavljaju, najpotrebniji su ljudi.

“Građevinski materijal će se srediti preko gradova, općina, županija… No trebaju nam stručni ljudi koji će pokriti krovove. Pozivam sve koji mogu da dođu pomoći. Sve što je potrebno je dobra volja. A za ostalo ćemo lako. Iz Slavonije nitko nije otišao gladan ni žedan”, naglašava.

Osim štete, veliki je problem i što dobar dio pogođenog područja još uvijek nema struje.

“Dečki iz HEP-a sun a terenu po 12 i više sati. No, evo, moj dio Otoka nema struje od srijede. To ovisi o tome tko je spojen na koju trafostanicu. Neki ljudi su se snašli za agregate, no većina je morala iz zamrzivača baciti svoje godišnje zalihe hrane. Uz to, u našoj županiji je aktualna i afrička svinjska kuga. Poljoprivredni usjevi su isto uništeni, kao i naša Spačvanska šuma, koja izgleda sablasno”, kaže Larissa.

“Vukovarko-srijemska ima 26 općina. Neke od njih sigurno još nitko nije ni obišao, a to su mjesta na kojima najčešće žive stari i nemoćni. Bez ljudi ne možemo ništa. Osobno mogu samo otići tamo i zaplakati skupa s njima”, kaže Dajana.

No i ona i Larissa su odlučne da pomognu kako mogu, dignu ljude na noge i spoje ih s potrebitima.

“Nećemo zatvoriti grupu sve dok apsolutno sve kuće ne budu imale krov”, zaključuju.