Medvjeđi luk je samonikla biljka koju u Hrvatskoj možemo pronaći u kontinentalnom i gorskom području, dok je na krajnjem jugu nema. Vrsta je samonikle jestive biljke srodne s lukom i češnjakom pa im je mirisom i okusom vrlo slična. Svi njeni dijelovi su jestivi, no najčešće se konzumiraju lukovice i listovi. Budući da nije zakonom zaštićena, lako je dostupna za konzumaciju i berbu, a zbog svojih ljekovitih svojstava vrlo često se koristi u kulinarstvu.
Medvjeđi luk često raste u grupama u šumama bukve, hrasta i graba. Period aktivnog rasta medvjeđeg luka traje između tri do četiri mjeseca, a počinje rasti u rano proljeće, između kraja veljače i početka ožujka. Mladi listovi su najukusniji i beru do cvatnje, koja počinje između travnja i svibnja. Neke od lokacija u Hrvatskoj na kojima raste medvjeđi luk su: Medvednica, Samoborsko gorje, Vukomeričke gorice, Moslavačka gora, područje Varaždina, Ivanščica, Novi Marof, Bosiljevo, Josipdol, Učka, Ćićarija, Kordun, Lika i Bjelolasica.
Narodna priča kaže da medvjedi nakon buđenja iz zimskog sna konzumiraju ovu biljku kako bi se riješili toksina iz tijela i vratili energiju, pa je biljka zbog toga i dobila ime medvjeđi luk. Osim ovog naziva, postoji nekoliko drugih narodnih naziva, poput: srijemuš, crijemuš, čremuž, šumski, pasji i divlji luk.
Ova biljka, zahvaljujući kemijskom sastavu, ima antimikrobno svojstvo, a može se koristiti za detoksikaciju tijela te u prevenciji i liječenju kardiovaskularnih bolesti. Njezini listovi sadrže komponente na bazi sumpora, fenole, vitamin C, klorofile i karotenoide. Medvjeđi luk je također bogat izvor željeza i adenozina. Tradicionalna medicina koristi ovu biljku od davnina, međutim, novija istraživanja o njegovom sastavu i farmakološkoj učinkovitosti su vrlo rijetka.
Ako ovo proljeće odlučite brati medvjeđi luk, važno je da ga naučite razlikovati od ostalih sličnih i potencijalno opasnih biljaka. Na istim staništima mogu se pronaći mrazovci i đurđice koji mogu dovesti do zdravstvenih problema ili čak do smrti.
Jesenski mrazovac je vrlo otrovna biljka, a za razliku od medvjeđeg luka kod kojeg svaki list izlazi zasebno iz tla i ne formira rozetu, ova biljka ima tri do četiri tamnozelena lista koja su međusobno povezana i cvate od rujna do listopada.
Đurđica je vrlo otrovna biljka i svi njeni dijelovi su otrovni, posebno plodovi i cvjetovi. Konzumiranje bobica uzrokuje mučninu, povraćanje, dijareju, ubrzan puls, a u težim stanjima i smrt. Razlikuje se od medvjeđeg luka po tome što njezini listovi izbijaju iz iste stabljike koja je pri tlu ljubičaste boje.
Od medvjeđeg luka se mogu pripremiti razna jela, a zbog svog okusa i mirisa koji podsjeća na češnjak i luk odlično se slaže s ostalim povrćem. Pesto od medvjeđeg luka je vjerojatno njegova najpoznatija upotreba, a njegova je priprema jednostavna i brza. Možete ga koristiti kao namaz na kruhu i krekerima, umak za tjesteninu ili ga dodati u druge umake, variva i juhe.
Sastojci za izradu pesta:
- 100 g medvjeđeg luka
- 20 g pinjola (osim pinjola možete koristiti neki drugi orašasti plod ili sjemenke)
- 30 ml maslinovog ulja
- sol
.
Priprema:
Operite medvjeđi luk i lagano prepržite pinjole na tavi kako bi pustili svoju aromu. U blender ubacite medvjeđi luk, pinjole, maslinovo ulje i sol. Miksajte dok ne primijetite da sadržaj dobiva strukturu namaza. Dobivenu smjesu ulijte u prethodno sterilizirane staklenke i dobro ih zatvorite. Staklenke okrenite na poklopac i pustite da odstoji 10-ak minuta kako bi se stvorio vakuum. Dobiveni pesto čuvajte u hladnjaku najviše tjedan dana.
Dobar tek!
