Brza moda je veliki sektor modne industrije čiji se poslovni model oslanja na jeftinu, brzu i masovnu proizvodnju nekvalitetne odjeće. Iako su pristupačne cijene i artikli koji odražavaju najnovije modne trendove iznimno privlačni, osobito mlađim kupcima, utjecaji industrije na okoliš i društvo često se zanemaruju.
Donosimo šokantne činjenice o brzoj modi koje biste trebali znati kako biste postali savjesniji potrošači.
Svake se godine proizvede 100 milijardi odjevnih predmeta
To znači gotovo 14 odjevnih komada za svako ljudsko biće na planetu. Na temelju ovih zapanjujuće visokih brojki, ne bi trebalo biti iznenađenje da globalna proizvodnja odjeće predstavlja treću najveću proizvodnu industriju na svijetu, a ispred nje su samo automobilska i tehnološka industrija.
Prosječna osoba nosi samo 20% svoje odjeće 80% vremena
Moderan model kupovine, koji se oslanja na brzu proizvodnju i jeftine ponude, potiče prekomjernu potrošnju jer ljude inherentno privlači jeftina roba. Za pojedine kupce također je lakše i ekonomičnije ugrabiti jeftinu odjeću koja ima kratak vijek trajanja u usporedbi s kupnjom skupljih, visokokvalitetnih i dugotrajnih komada koji će vrlo brzo izaći iz trenda. Ipak, unatoč posjedovanju velikih količina modnih komada, studije pokazuju da većina ljudi uvijek iznova nosi iste stvari, dok u većini slučajeva barem 50% njihove garderobe ostane netaknuto.
Ciljana publika brendova brze mode uglavnom su potrošači u dobi od 18 do 24 godine
Studija iz 2016. pokazala je da brendovi svjesno ciljaju na mlade potrošače, često studente s niskim primanjima, a žene ove dobne skupine kupuju u trgovinama brze mode više od bilo koje druge demografske skupine. Nije iznenađujuće da su niske cijene i trendi stilovi ključne atrakcije za takvu publiku. Zapravo, autori studije tvrde da su mladi potrošači obično spremniji žrtvovati vrhunsku kvalitetu za nižu cijenu i veću raznolikost.
Fast fashion tvrtke stvaraju više onečišćenja od međunarodnog zrakoplovstva i pomorskog transporta zajedno
Zbog svog poslovnog modela, brza moda je među industrijama koje najviše štete okolišu i na velik način pridonosi globalnom onečišćenju i klimatskim promjenama. Da je brza moda država, njezine bi emisije ugljika bile gotovo jednako visoke kao cijeli europski kontinent. Emisije proizlaze ne samo iz samog procesa proizvodnje, već i od otpreme odjeće diljem svijeta, kao i njezinog zbrinjavanja.
60% odjeće izrađeno je od materijala na bazi plastike
Osim što su emisije CO2 jedan od glavnih izvora onečišćenja koji proizlazi iz industrije brze mode, odjevni predmeti su također veliki izvor mikroplastike. Veliki dio današnje odjeće koristi izdržljive i jeftine materijale kao što su najlon ili poliester. Procjenjuje se da se oko 60 posto artikala brze mode proizvodi od tkanina na bazi plastike (koja je izrađena od fosilnih goriva). Tijekom svog životnog ciklusa, ove tkanine značajno pridonose svjetskoj krizi zagađenja plastikom. Svakim pranjem i sušenjem izbacuju se mikrofilamenti koji se kreću kroz naše kanalizacijske sustave i završavaju u vodenim putovima. Istraživači procjenjuju da pola milijuna tona tih zagađivača svake godine stigne u ocean.
Modna industrija svake godine troši oko 93 milijarde kubnih metara vode
Da bi se proizveo samo običan par traperica, potrebno je oko 7,6 kubičnih metara vode. Kada sastavite sve traperice i odjeću proizvedene svake godine, sektor troši monstruozne količine vode. No, to nije jedino pitanje koje se tiče ekologa. Velik dio korištene vode ostaje kontaminiran otrovnim kemikalijama. Prema Programu Ujedinjenih naroda za okoliš (UNEP), 20 posto globalne otpadne vode dolazi samo od bojenja tekstila.
Odbacujemo 92 milijuna tona tekstilnog otpada koji industrija proizvede godišnje
Od odjeće koja nam više ne stoji, predmeta koji su izašli iz mode, pa čak i odjeće koja nikada nije nošena, potrošači svake godine odbacuju ogromne količine modnih artikala. U Europskoj Uniji se baci 5,8 milijuna tona ukupnog tekstilnog otpada na godinu, u Hrvatskoj je to 50 tisuća tona tekstilnog otpada i obuće. Od toga 12 kilograma otpada po stanovniku.
80% odjeće izrađuju mlade žene u dobi od 18 do 24 godine
Osim utjecaja na okoliš, brza moda ima i velike društvene reperkusije. Niske cijene često su znak da nešto nije u redu iza kulisa. Prečesto je industrija povezana s pitanjima poput dječjeg rada, iskorištavanja radnika, kao i kršenja osnovnih radničkih prava, kao što su nedostatak sigurnosnih pravila, niske plaće i prekomjerno radno vrijeme. Brendovi brze mode daju prioritet masovnoj proizvodnji i profitu u odnosu na dobrobit ljudi.
Neki idu tako daleko da industriju brze mode opisuju kao “moderni oblik ropstva”. Izvješće američkog Ministarstva rada za 2018. pronašlo je dokaze o prisilnom i dječjem radu u modnoj industriji u Argentini, Bangladešu, Brazilu, Kini, Indiji, Indoneziji, Filipinima, Turskoj i Vijetnamu.
59% svih tvrdnji europskih modnih brendova o održivosti su netočne i obmanjujuće
Češće nego ne, ekološke tvrdnje brendova brze mode nisu ništa drugo nego marketinška strategija, kako je pokazalo istraživanje zaklade Changing Market Foundation iz 2021. Posjedovanje održive linije odjeće ne znači automatski da je brend ekološki prihvatljiv.
Greenwashing se događa kada tvrtke troše mnogo više vremena i resursa na marketing svojih planova održivosti nego da ih stvarno provode. Modni divovi promoviraju obmanjujuće informacije kako bi potrošači povjerovali da su etični ili se čini da cijene transparentnost dijeleći informacije o svojim emisijama samo da bi zaboravili postaviti jasne ciljeve za njihovo smanjenje.
Europska unija kreće u borbu s industrijama brze mode
U travnju 2022. Europska komisija najavila je planove za zaustavljanje brze mode do 2030. uvođenjem obvezne minimalne upotrebe recikliranih vlakana i zabranom tvrtkama da šalju bilo kakvu neprodanu odjeću i tekstilne proizvode na odlagališta.
Prema novom proširenju postojećih pravila o ekološkom dizajnu EU-a, koja postavljaju standarde energetske učinkovitosti za potrošnu robu kao što su tosteri i perilice rublja, tvrtke koje posluju u bloku morat će uključiti određenu količinu recikliranog sadržaja u svoju robu ili ograničiti korištenje materijala zbog kojih ih je teško reciklirati.
Iako brza moda predstavlja razumljivo primamljivu kombinaciju stila i uštede, sada, više nego ikad, jednostavno ne možemo kvantificirati stvarnu cijenu naše odjeće s cijenom izraženom na etiketi. Kada potrošači žele obnoviti svoju garderobu, mogu to učiniti na održiv način kupujući u second-hand dućanima, prepravljajući stare odjevne predmete ili istražujući ekološki osviještene brendove.
