Imam dva sina i muža i možete si samo zamisliti koliko je to posla od kuhanja, pospremanja, veša i svega. Oni mi pomažu na polju i u štali, ali kod kuće je nekako normalno da ja pospremim, rekla nam je Marija Borić, poljoprivrednica i učiteljica iz Donjeg Viduševca kod Gline.

Kada odloži motiku, skine rukavice i završi poslove u vrtu, Marija zna da ju kod kuće čeka još barem toliko posla. Nositeljica je Obiteljsko poljoprivrednog gospodarstva koje godinama uzgaja povrće i aronije, a bave se i stočarstvom i ratarstvom.

“U kući većinom ja radim sve, ali narade se i oni na polju i u štali. Pomažu mi puno na gospodarstvu, a kuća je na meni, zato i ne očekujem da mi pomognu jer dođu doma umorni. Od mene se ne očekuje svaki dan ručak točno u tri. Puno puta ne stignem pa se uzme nešto s nogu i nitko mi, naravno, ne prigovara za to. Kod nas je sve stvar dogovora“, objasnila je Marija.

Bolje su obrazovane od muškaraca 

Jedna je od 48.402 žene koje upravljaju poljoprivrednom proizvodnjom. Prema podatcima Agencije za plaćanje u poljoprivredi, ribarstvu i ruralnom razvoju, žene nositeljice poljoprivrednih gospodarstava u ukupnom broju poljoprivrednika čine tek 29,1 posto. Iz Ministarstva poljoprivrede rekli su nam da je riječ o udjelu koji je na razini Europske unije. Od toga mladih poljoprivrednica ima tek deset posto.

“Poljoprivreda je mukotrpan i težak posao koji ne donosi bogatstvo odmah. Ljudi to ne žele raditi jer je puno lakše sjediti u klimatiziranom uredu i baviti se brzorastućim djelatnostima koje donose novac. S druge pak strane, žene često administrativne poslove oko OPG-a prepuštaju muškarcima. Razlog tomu je kulturološki, ali i tradicijski“, kaže Marija koja je ujedno i članica Udruge žena poduzetnica Banovine.

Sve je manji broj žena koje su vlasnice poljoprivrednih gospodarstava. Paralelno, u mlađoj dobi od 17 do 34 godine, bolje su obrazovane od muškaraca.

“Problem je tradicija koja je određene poslove automatski pripisala ženama. To se često odnosi na kuhanje i čišćenje. Međutim, na mom OPG-u to nije tako. Suprug i ja se uvijek pravilno podijelimo – ako je on taj dan na polju, ja ću kuhati i obrnuto. Nikada se od mene nije očekivalo da sve čistim i vodim sama“, rekla je Maja Sučić, poljoprivrednica iz Velog Iža koja godinama uzgaja artičoke.

Petir: ‘Ovisne su o muževima’ 

Društvo od žene sa sela očekuje da osnuje obitelj i njeguje kulturu i tradiciju svoga kraja. Ručak mora svaki dan biti na stolu, a često ju se osuđuje ako slučajno nedostaje juha ili kolač, ako kruh nije domaći ili je na brzinu napravila samo tijesto. Uvijek mora biti na raspolaganju, pritom nasmijana i uredna, držeći četiri kuta kuće, odgajati djecu i balansirati između brojnih obaveza.

“ Smatra se normalnim da žena radi u poljoprivredi, vodi brigu o obitelji i starijim članovima kućanstva, daje svoj doprinos lokalnoj zajednici, sudjeluje u društvenim, kulturnim aktivnostima i čuva tradiciju područja u kojemu živi, a da s druge strane za to nije plaćena i nema osnovna socijalna prava. Gotovo polovica ruralnih žena nikada ne odlazi na godišnji odmor, a u vrlo maloj mjeri sudjeluju u procesima donošenja odluka na lokalnoj i regionalnoj razini, mali broj njih su nositeljice poljoprivrednih gospodarstava, dok većina nema udjela u vlasništvu nad zemljištem ili gospodarstvom te su ekonomski ovisne o svojim supruzima“, kazala je za Green.hr Marijana Petir, saborska zastupnica i predsjednica Odbora za poljoprivredu Hrvatskog sabora.

Iako je to predviđeno Europskim poljoprivrednim fondom za ruralni razvoj, Hrvatska nije uvela potprogram, odnosno mjere za poticaje namijenjene isključivo ženama u poljoprivredi. Petir kaže da ga nije uvela niti jedna država članica Europske unije.

“Istovremeno, participacija žena u povlačenju sredstava iz Programa ruralnog razvoja u proteklom programskom razdoblju je bila niska. Ženama je potrebno olakšati pristup zemljištu te osigurati sva socijalna prava koja trenutno nemaju jer njihov rad na OPG-u nije prepoznat i vrednovan, stoga je potrebno regulirati profesionalni status ruralnih žena i podupirati njihovu ekonomsku neovisnost spriječiti rizik od siromaštva i nezaposlenosti“, objasnila je Petir.

‘Sve prepuštaju muževima’ 

Iz Ministarstva poljoprivrede su nam rekli da su potpore jednako dostupne poljoprivrednicima i poljoprivrednicama.

“U okviru intervencije LEADER, povećana je propisana obveza od minimalno 40 posto žena u upravljačkom tijelu svake lokalne akcijske grupe (u Programu ruralnog razvoja je bilo propisano 30 posto), a s ciljem što jačeg uključivanja žena u planiranje i provedbu aktivnosti vezanih uz razvoj njihovih lokalnih zajednica te posljedično ruralnom razvoju općenito“, stoji u odgovoru Ministarstva.

No, Marija iz Gline nam kaže da je situacija na terenu često puno drugačija. Iako postoje određeni instrumenti i potpore, žene administraciju često prepuštaju muževima.

“To ide po principu “ma daj hajde ti to riješi”, kao da same ne vjeruju dovoljno u sebe. Kroz Udrugu smo pozivali žene na radionice i grupe, ali odaziva gotovo da nema. Žene na selu su odgojene tako da takve poslove prepuštaju muževima i to je ogroman problem“, objasnila je Marija.

Više od milijardu eura poticaja 

Prema podacima Agencije za plaćanja, ukupno je od 2012. do trećeg mjeseca ove godine za 54.562 subjekta u svim organizacijskim oblicima kojima su žene na čelu (OPG, SOPG, obrti, zadruge) iz europskih poljoprivrednih fondova i nacionalnih sredstava isplaćeno više od milijardu eura.

Maja je, primjerice, korisnica jedne od mjera kroz koju je ostvarila dodatna poticajna sredstva.

“Kod mene je situacija takva da se suprug i ja dogovaramo, ali sigurna sam da se od puno žena očekuje da rade i na gospodarstvu i u kući. Zbog toga bi mjera koja poticala isključivo žene bila poprilično korisna da ih se više odvaži prijaviti“, kaže.

Postoje mjere obuke i pripreme žena u ruralnim područjima za poslovne vještine. Obuhvaćene su nacionalnim strateškim planom u okviru Zajedničke poljoprivredne politike. Dodatno je u Strategiji poljoprivrede RH do 2030. godine vrednovana potreba podizanja znanja u upravljanju i poslovanju za žene.

“Ovakva vrsta potpore omogućit će njihovo uključivanje u moderne poljoprivredno-prehrambene lance vrijednosti i korištenje usluga financijskih institucija. Osigurano je i dodatno bodovanje za žene poljoprivrednice pri dodjeli državnog poljoprivrednog zemljišta“, objasnila je saborska zastupnica Marijana Petir.

‘Ponosna sam što sam sa sela’ 

Prostora za ojačavanje prava žena sa sela još uvijek ima, no ključno je osigurati im jednak pristup edukaciji i dodatnom obrazovanju kako bi uspjele nadići kulturološke i tradicijske vrijednosti koje im se od malena usađuju. Tako da Majin primjer, gdje suprug kuha i posprema dok ona radi na polju, ne bude prikaz manjine, nego ustaljena praksa.

“Baš zato što sam žena uspjela sam napredovati i upoznati puno drugih žena u poljoprivredi, jer sam stvar uzela u svoje ruke. Moguće je, nismo mi samo žene sa sela od kojih se očekuje da rintaju, mi smo puno više od toga i zato bih preporučila svima da se dodatno obrazuju, odlaze na radionice i da ne prepuštaju baš sve muževima. Ponosna sam jer sam žena sa sela. Svi moji učenici znaju da sam u štali, u blatu u čizmama, nikada to nisam krila, a nemam ni zašto“, zaključuje Marija.