Nažalost, iako su ga još od doba Antike koristili u ljekovite svrhe, hren je kao povrće prilično zapostavljeno u našoj prehrani. Stari Grci i Rimljani njegova su protuupalna svojstva koristili za liječenje reume, a za vrijeme kolonijalnog naseljavanja Amerike korišten je za održavanje higijene usne šupljine i zuba.
Njegov ljutkasti korijen dostupan je cijele godine (u dobro zatvorenoj posudi u hladnjaku može se čuvati i do pola godine, a u zamrzivaču i duže), a ako imate prilike ubrati ga s lišćem, kao da ste dobili nutritivnu lutriju jer su mu listovi prepuni vitamina C, karotena, klorofila te minerala kalija, kalcija, fosfora, sumpora, magnezija i klora.
Hren čisti organizam i ubrzava metabolizam, a specifičan ljut okus i jak miris dolazi od sastojka singrina, za koji znanost potvrđuje da ima jaka antikancerogena svojstva te da je pravi ubojica slobodnih radikala. Osim singrina, hren sadrži i kumarin, fenole, eterično ulje, aspargin, peroksidazu, smolu, škrob i saharide. Zbog svih ovih sastojaka poznavatelji narodne medicine preporučuju ga kao lijek za jačanje imuniteta, protiv kašlja, bronhitisa, astme, reume.
Odličan za dišne putove
Naše bake i djedovi, još u vrijeme kada se zbog bolova u sinusima i prehlada nije išlo k liječniku, hren su koristili kod začepljenja nosa i otežanog disanja. No i današnja se istraživanja bave hrenom i njegovim ljekovitim djelovanjem na respiratorni sustav. Jedno istraživanje koje je provedeno na više od 1.500 osoba testiralo je biljnu mješavinu od 80 mg sušenog korijena hrena i 200 mg ljutića te je pokazalo da je bila jednako učinkovita kao tradicionalni antibiotik u liječenju akutnih sinusnih infekcija i bronhitisa.
Ubrzava metabolizam
Osim što je, dakle prirodni antibiotik, konzumacija hrena poboljšava pamćenje, otapa masne naslage (jer ubrzava metabolizam) i potiče razvoj dobrih bakterija u crijevima. Hren se koristi u narodnoj medicine koristi i kao lijek protiv začepljenja krvnih žila, poboljšava probavu, a vrlo je cijenjen i kao antiseptik i diuretik.
Ne treba s njim pretjerivati
No kod konzumiranja hrena, valja biti na oprezu s količinama. Budući da je vrlo jakog i ljutog okusa, a uglavnom se jede u sirovu obliku, u većim količinama može izazvati iritaciju usne šupljine, nosa ili želudca. Također, neke studije preporučuju da ga ne konzumiraju osobe koje imaju problema sa štitnjačom ili bubrezima.
Može posebno smetati ljudima s čirem na želucu, problemima s probavom ili kronovom bolešću.