Najgora nuklearna katastrofa definitivno je bila ona u Černobilu 26. travnja 1986. godine, kada je u tamošnjoj nuklerki oštećen reaktor, a velika količina radioaktivnih tvari otišla je u okoliš. Količina ispuštene radijacije procjenjuje se na 100 puta jaču od one atomskih bombi bačenih na Nagasaki i Hirošimu. Radioaktivna kiša je stigla čak do Irske. a Ukrajina, Bjelorusija i Rusija bile su najviše pogođene zemlje. Zajedno su primile 63% kontaminacije iz Černobila.

Kao hitnu intervenciju, vlada je naredila evakuaciju oko 115.000 stanovnika koji su živjelu u blizini reaktora. Na području su nakon iseljavanja ljudi, ostale mnooge divlje, ali i domaće životinje.

Nakon evakuacije stanovništva, sanitarne su ekipe uništile i uklonile radioaktivna stabla, a sve životinje koje su lutale po tome području, uokrug 30 km od reaktora bile su ubijene i ovo je područje proglašeno Zonom isključenja.

Unatoč činjenici da mnogi znanstvenici smatraju kako ova zona neće biti sigurna za život ljudi još 20.000 godina, mnoge su životinjske i biljne vrste uspjele ne samo preživjeti ondje već se uspješno razvijati. Kako ljudi ondje nisu imali pristup, mnoge divlje životinje naselile su ovo područje i prihvatile ga kao svoje stanište.

Unutar zone Černobilske nesreće, smeđi medvjedi, vukovi, risovi, bizoni, jeleni, dabrovi, lisice, divlje svinje, rakuni, psi i više od 200 vrsta ptica razvili su vlastiti ekosustav. Također, ondje se nalaze različite vrste žaba, riba, crva i bakterija.

Međutim, iznenađuje kako je stopa fizičkih patoloških promjena zbog radijacije uvelike niža nego što se predviđalo. Rijetke vrste ptica, koje se gnijezde na tom području, neznatno su pogođene radijacijom  u usporedbi s vrstama koje žive na “čistim” područjima. No veće abnormalnosti koje se odnose na plodnost vrsta, veličinu populacija, genetske varijacije i druge faktore preživljavanja proučavat će se još godinama.

Primijećena jedna zanimljivost

Zapravo, primijećeno je kako je nekoliko vrsta čak bolje opstaje unutar černobilskog područja isključenja više nego izvan njega. Primjerice, broj vukova na tom području sedam je puta veći nego na ostali, neozračenim područjima. Znanstvenici su ovu činjenicu objasnili “odsutnošću ljudi” koji bi se inače uplitali u prirodu i uništavali životinjski i biljni svijet.

Nakon evakuacije, Zonom isključenja razmnožili su se potomci pasa koje su ostavili vlasnici, a koje je zbog potencijalnog radioaktivnog onečišćenja bilo zabranjeno udomljavati sve do 2018. godine. Mnogi štenci, koji su okoćeni unatrag 3 do 4 godine ipak su udomljeni.