Definitivno najpoznatija atrakcija je jama Baredine, glavna istarska geomorfološka znamenitost, poznata i kao stanište čovječe ribice. No, u Istri se nalazi i još jedan podzemni dragulj, manje poznat, no jednako lijep. U pitanju je špilja Mramornica, lokalnom stanovništvu poznata od davnina, a javnost je otkriva tek zadnjih godina. Smještena je u sjeverozapadnoj Istri kod Brtonigle na imanju obitelji Sterle. Kako se Mramornica nalazi na privatnom vlasništvu, obitelj Sterle je prije 10-ak godina dobila koncesiju te su obilazak uz stručno vodstvo nadopunili agroturizmom. 

Svoje me špilja nije dobila bez razloga. Njezina specifična boja podsjeća na mramor. Mramornica se sastoji od jedne prostorije koja je duga 93 metra, široka je 51 metar, a najveća visina iznosi pet metra. Mramornica će vas oduševiti svojim bogatim ukrasima koji su se stvarali stoljećima. Svrstana je među najveće i najljepše prostorije u Istri. Ova špilja je dan danas aktivna, što u prijevodu znači da stvara i dalje ukrase. 

Poznati putopisac Alberto Fortisa Mramornicu spominje prvi put 1771. godine. Špilja nije tada otkrivena jer je lokalno stanovništvo za nju znalo od pradavnih vremena, a dokaze za to možete vidjeti i dan danas. Naime, u Mramornici se nalaze prapovijesni grobovi. Da, dobro ste čuli. Unutar špilje se nalazi jedan oskvrnuti grob koji je poslužio za istraživanje i koji je potvrdio tezu da su na tom mjestu pokapani ljudi, i drugi koji je očuvan. Na prvu nikad ne biste rekli da je u pitanju posljednje počivalište jer ono izgleda poput malog brdašca. 

Pokapanje pokojnika u urnama u podzemnim prostorijama nije novost, no Mramornica je posebna zbog činjenica da je jedan grob posve netaknut te kao takav predstavlja vrijedan artefakt. Mramornica, nažalost, ima i druge dokaze o ljudskom djelovanju unutar njezinih odaja. Na više mjesta su stoljetni ukrasi uništeni. Jedan od najimpresivnijih stalagmita je davno oštećen, a razlog je zapravo bizaran. Ljudi su vjerovali kako voda koja se nalazi unutar njega ima ljekovita svojstva. Vjerojatno su prije narušili svoje zdravlje konzumacijom dotične vode. A druge strane ćete tijekom stručnog vodstva doznati i da su ljudi lomili ukrase kako bi imali “poseban suvenir” na svojim policama. Takozvani zid grafita je pak dokaz kako ljudi vole doslovno ostaviti svoj trag gdje god je to moguće. Najstariji potpis potječe čak iz davne 1775. godine. Vodičica nam je na primjeru “zida grafita” pokazala koliko je malo potrebno da uništimo prirodu koja je nešto tako lijepo i vrijedno skriveno od ljudi i svjetla stvarala milijunima godina. 

Danas je špilja Mramornica podsjetnik koliko je priroda nevjerojatna, lijepa, ali u isto vrijeme krhka. Dovoljna je samo nekolicina ljudi kako bi oštetila nešto što je ona pomno stvarala stoljećima u mraku i tišini.